Knjiga Sirahova 16
Versetti esaminati
1Ne želi mnoštva nevrijedne djece i ne raduj se bezbožnim sinovima.2Ma koliko ih bilo, ne veseli se njima
ako nema u njih straha Gospodnjeg.3Ne računaj na njihov dug život
i ne pouzdaj se u njihovu sudbinu,
jer više vrijedi jedan nego tisuću
i umrijeti bez djece bolje je nego imati potomke bezbožnike.4Jer jedan razborit čovjek napuči grad,
a rod zlikovaca razori ga.5Mnogo je sličnoga vidjelo oko moje,
a još više slušalo uho moje.6U zboru grešničkom zapalio se oganj
i u puku buntovnom raspalio se gnjev.7Bog nije oprostio divovima u staro doba
kad se pobuniše pouzdavši se u svoju moć.8Nije poštedio sugrađana Lotovih:
njih se gnušao zbog oholosti njihove.9Nije poštedio ni puka prokletoga:
oni bijahu iskorijenjeni zbog grijeha svojih.10Ni šest stotina tisuća pješaka,
koji propadoše zbog tvrdoće srca svojeg.11Pa kad bi postojao i samo jedan tvrdoglavac,
bilo bi čudo ako bi ostao bez kazne,
jer i milosrđe i gnjev pripadaju Gospodu,
koji može u svojoj moći oprostiti i srdžbu iskaliti.12Kao što mu je milosrđe veliko,
tako mu je velika i strogost;
on ljudima sudi po djelima njihovim.13Bez kazne mu ne može uteći grešnik s plijenom,
niti je uzalud strpljivost pobožnika.14Širok je put njegove milosti,
ali svatko dobiva prema djelima svojim.17Ne reci: »Sakrit ću se od Boga;
tko će misliti na mene gore u visini?
Među tolikim mnoštvom neće me prepoznati;
što sam ja u neizmjernom stvaranju?«18Gle: nebo i nebesa nad nebesima,
bezdan i zemlja zadrhte kad ih Gospod pohodi.19Gorski vrhunci i temelji zemaljski
istodobno se tresu kad na njih pogleda.20Ali na sve to tko će misliti?
I tko da shvati putove njegove?21Ima i oluja koje nitko ne vidi,
skrivena je većina njegovih djela.22»Pravedna djela tko će objaviti?
I tko ih očekuje? Jer ugovor je daleko.«23Tako misli čovjek kratke pameti,
bez razbora, omamljen svojim tlapnjama.24Slušaj, sine moj, i steći ćeš spoznaju;
upravi svoje srce riječima mojim.25Odmjereno ću ti objasniti stegu
i pomno izložiti znanje.26Bog u početku stvori djela svoja
i dodijeli nakon stvaranja svakomu mjesto.27Uredio je djela svoja za sva vremena,
od njihovih početaka do njihove daleke budućnosti:
niti gladuju, niti se trude,
niti ikad napuštaju svoje dužnosti.28Nijedno od njih svoga bližnjega ne tlači
i nikad ne krši njegove zapovijedi.29A poslije Gospod pogleda na zemlju
i napuni je svojim dobrima.30Pokri joj površje svakojakim životinjama
i sve se opet vraća njoj.