Knjiga Sirahova 24
Versetti esaminati
1Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.2Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg
i pred njegovom se moći proslavlja:3»Izađoh iz usta Svevišnjeg
i pokrih zemlju kao magla.4Na visinama nebeskim razapeh šator svoj
i prijestol moj bî stup od oblaka.5Obiđoh sama krug nebeski
i prošetah se dubinama bezdana.6U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja,
i svi narodi i puci.7Među svima njima tražila sam počinka
i na čijoj baštini da se nastanim.8Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari
i koji me stvori odredi mjesto za šator moj
i reče: ‘Nastani se u Jakovu
i uđi u baštinu Izraelu.’9Prije vjekova, odiskona, on me stvorio
i neću prestati dovijeka.10Pred njim sam služila u svetom šatoru
i potom se nastanila na Sionu.11Dao mi je tako spokoj u milome gradu
i vlast mi je u Jeruzalemu.12Tako se ukorijenih u slavnom narodu,
na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.13Uzrastoh kao cedar na Libanu
i kao čempres na gori Hermonu.14Uzrastoh kao palma u Engadu
i kao ružičnjaci u Jerihonu.
Kao divna maslina u dolini,
uzrastoh kao makljen nad vodama.15Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo
i zamirisah mirisom kao smirna izabrana,
kao galban, oniks i stakte
i kao vonj tamjanov u Šatoru.16Raširih grane svoje kao terebinta,
i grane su moje divne i ljupke.17Propupah kao trs mladicama ljupkim,
i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.19Dođite k meni svi koji me žudite
i nasitite se plodovima mojim.20Jer je spomen na mene slađi od meda
i baština moja od mednoga saća.21Koji me jedu, još više su me gladni,
i koji me piju, još više za mnom žeđaju.22Tko mene sluša, taj se ne stidi,
i tko sa mnom radi, taj ne griješi.«23Mudrost i Zakon Sve je ovo Knjiga saveza Boga svevišnjeg,
Zakon koji nam je Mojsije odredio
kao baštinu zajednicama Jakovljevim.25On je mudrosti pun kao vode Fišona
i kao Tigris u dane proljetne;26on buja razborom kao Eufrat
i kao Jordan u vrijeme žetveno:27obiluje stegom kao Nil vodom
i kao Gihon u vrijeme berbe.28Prvi ga čovjek nije do dna spoznao
niti će ga posljednji istražiti.29Jer su misli njegove šire od mora
i namisli dublje od bezdana.30A ja sam kao jarak prekopan od rijeke
i kao vodotok doveden u perivoj.31I rekoh: »Natopit ću vrt svoj
i navodnit ću cvijetnjake svoje.«
I gle, od jarka mojeg rijeka postade,
a od rijeke more mi nasta.32Učinit ću da kao zora zasja nauk moj,
i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko.33Izlit ću nauk poput proroštva,
ostaviti ga pokoljenjima budućim.34Vidite: ne trudih se samo za sebe
nego za sve koji je traže.