Mudre izreke 8

¹ Ne propovijeda li mudrost i ne diže li razboritost svoj glas?

² Navrh brda, uza cestu,
na raskršćima stoji,

³ kod izlaza iz grada,
kraj ulaznih vrata, ona glasno viče:

⁴ »Vama, o ljudi, propovijedam
i upravljam svoj glas sinovima ljudskim.

⁵ Shvatite mudrost, vi neiskusni,
a vi nerazumni, urazumite srce.

⁶ Slušajte, jer ću zboriti o važnim stvarima,
i moje će usne otkriti što je pravo.

⁷ Jer moje nepce zbori istinu,
i zloća je mojim usnama mrska.

⁸ Sve su riječi mojih usta pravične,
u njima nema ništa ni krivo ni prijetvorno.

⁹ Sve su one jasne razboritomu
i pravedne onomu tko je stekao spoznaju.

¹⁰ Primajte radije moju pouku no srebro,
i znanje požudnije od zlata.

¹¹ Jer mudrost je vrednija od biserja
i nikakve se dragocjenosti ne mogu
porediti s njom.

¹² Ja, mudrost, boravim s razboritošću
i posjedujem znanje umna djelovanja.

¹³ Strah Gospodnji mržnja je na zlo.
Oholost, samodostatnost, put zloće
i usta puna laži – to ja mrzim.

¹⁴ Moji su savjet i razboritost,
ja sam razbor, i moja je jakost.

¹⁵ Po meni kraljevi kraljuju
i velikaši dijele pravdu.

¹⁶ Po meni knezuju knezovi,
i odličnici i svi suci zemaljski.

¹⁷ Ja ljubim one koji ljube mene,
i nalaze me koji me traže.

¹⁸ U mene je bogatstvo i slava,
postojano dobro i pravednost.

¹⁹ Moj je plod bolji od čista i žežena zlata
i moj je prihod bolji od čistoga srebra.

²⁰ Ja kročim putem pravde,
sred pravičnih staza,

²¹ da dadem dobra onima koji me ljube
i napunim njihove riznice.

²² Jahve me stvori kao počelo svoga djela,
kao najraniji od svojih čina, u pradoba;

²³ oblikovana sam još od vječnosti,
od iskona, prije nastanka zemlje.

²⁴ Rodih se kad još nije bilo pradubina,
dok nije bilo izvora obilnih voda.

²⁵ Rodih se prije nego su utemeljene gore,
prije brežuljaka.

²⁶ Kad još ne bijaše načinio zemlje, ni poljana,
ni početka zemaljskom prahu;

²⁷ kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna,
kad je povlačio krug na licu bezdana.

²⁸ Kad je u visini utvrđivao oblake
i kad je odredio snagu izvoru pradubina;

²⁹ kad je postavljao moru njegove granice,
da mu se vode ne preliju preko obala,
kad je polagao temelje zemlji,

³⁰ bila sam kraj njega, kao graditeljica,
bila u radosti, iz dana u dan,
igrajući pred njim sve vrijeme:

³¹ igrala sam po tlu njegove zemlje,
i moja su radost djeca čovjekova.

³² Tako, djeco, poslušajte me,
blago onima koji čuvaju moje putove.

³³ Poslušajte pouku – da stečete mudrost,
i nemojte je odbaciti.

³⁴ Blago čovjeku koji me sluša
i bdi na mojim vratima svaki dan
i koji čuva dovratnike moje.

³⁵ Jer tko nalazi mene, nalazi život
i stječe milost od Jahve.

³⁶ A ako se ogriješi o mene, udi svojoj duši:
svi koji mene mrze ljube smrt.«