SCRUTATIO

Jeudi, 9 Octobre 2025 - Santi Dionigi e Compagni m. ( Letture di oggi)

Izaija 63


font
Biblija HrvatskiBIBBIA TINTORI
1 Tko je taj što dolazi iz Edoma, iz Bosre, u haljinama crvenim?
Tko je taj što veličanstveno odjenut
pun snage korača?
– Ja sam to koji naučavam pravdu,
velik kad spašavam!
1 Chi è costui che viene da Edom, da Bosra, colle vesti tinte di rosso? è bello nel suo vestito, e cammina nella grandezza della sua forza. — Son io che parlo con giustizia e proteggo in modo da salvare. —
2 – Zašto je crvena tvoja haljina
i odijelo kao u onog koji gazi u kaci?
2 Perchè dunque son rossi i tuoi panni, e le tue vesti sono come quelle di chi pigia nello strettoio? —
3 – U kaci sam sâm gazio,
od narodâ nikog ne bijaše.
U gnjevu ih svom izgazih
i zgnječih u svojoj jarosti.
Krv mi njihova poprska haljine,
iskaljah svu odjeću svoju.
3 Da me solo ho pigiato lo strettoio, e dei popoli nessuno con me. Io li ho calpestati nel mio furore, nel mio sdegno li ho schiacciati, e il loro sangue è schizzato sui miei panni; ed ho macchiate tutte le mie vesti.
4 Jer dan osvete bijaše mi u srcu,
došla je godina mojeg otkupljenja.
4 Il giorno della vendetta è nel mio cuore, è venuto l'anno della mia redenzione.
5 Ogledah se, al’ ne bješe pomoćnika!
Začudih se, al’ ne bješe potpore.
Tada mi je moja mišica pomogla
i moja me srdžba poduprla.
5 Guardai intorno, e non c'era chi desse una mano, cercai, e non ci fu chi m'aiutasse. E m'ha salvato il mio braccio, e mi ha aiutato il mio stesso sdegno.
6 U gnjevu svom satrijeh narode,
u bijesu sve ih izgazih
i zemlju polih krvlju njihovom!
6 E nel mio furore calpestai i popoli, li inebriai colla mia indignazione, e feci cadere in terra la loro fortezza.
7 Slavit ću ljubav Jahvinu,
slavna djela njegova –
za sve što nam Jahve učini,
za veliku dobrotu domu Izraelovu
što nam je iskaza u svojoj samilosti,
u obilju svoje ljubavi.
7 Io ricorderò le misericordie del Signore, e celebrerò il Signore per tutte le cose che il Signore ha fatte per noi, e per la moltitudine dei beni da lui dati alla casa d'Israele, secondo la sua indulgenza e secondo la moltitudine delle sue misericordie.
8 Reče: »Dosta, oni su narod moj,
sinovi koji se neće iznevjeriti!«
I on im posta spasiteljem
u svim njihovim tjeskobama.
8 Egli disse: « Senza dubbio essi sono il mio popolo, figli non rinnegati » e divenne loro Salvatore.
9 Nije slao poslanika ni anđela,
nego ih je sâm spasio.
U svojoj ljubavi i samilosti
sâm ih je otkupio,
podigao ih i nosio
u sve dane od davnine.
9 Da nessuna loro tribolazione fu angosciato: l'angelo della sua faccia li salvò; col suo amore, colla sua indulgenza Egli stesso li redense, li sostenne, li esaltò in tutti i giorni dei secoli.
10 Ali se oni odmetnuše,
ožalostiše sveti duh njegov.
Zato im je postao neprijatelj
i sâm je na njih zavojštio.
10 Ma essi lo provocarono a sdegno, afflissero il suo Santo Spirito, ed Egli diventò loro nemico, Egli stesso li abbattè.
11 Spomenuše se tad davnih dana
i sluge njegova Mojsija:
»Gdje li je onaj koji izvuče iz vode
pastira stada svojega?
Gdje je onaj koji udahnu u njega
duh svoj sveti?
11 Ma si ricordò degli antichi giorni di Mosè e del suo popolo. Dov'è colui che li trasse dal mare coi pastori del suo gregge? Dov'è colui che pose in mezzo a loro il suo Spirito Santo?
12 Koji je Mojsijevu desnicu
vodio veličanstveno svojom mišicom,
koji vodu pred njima razdvoji
i steče sebi ime vječno;
12 Che, stando a destra di Mosè, lo condusse col braccio della sua maestà, che divise le acque in faccia ad essi per farsi un nome eterno,
13 koji ih provede dnom bezdana
kao konja po pustinji
i nisu se spoticali?
13 che li guidò attraverso gli abissi come cavallo che nel deserto non ha inciampo,
14 Poput stoke što silazi u dolinu,
duh Jahvin vodio ih počivalištu.
Tako si ti vodio narod svoj
i slavno ime sebi stekao.
14 come giumento che scende per una valle? Lo Spirito del Signore ne fu la guida. Così conducesti il tuo popolo per farti un nome glorioso.
15 Pogledaj s nebesa i vidi
iz prebivališta svoga svetog i slavnog.
Gdje li je ljubomora tvoja i snaga?
Zar se susteglo ganuće tvog srca
i samilost tvoja prema meni?
Ah, sućuti nam svoje ne ustegni,
15 Guarda dal cielo, mira dalla tua santa e gloriosa dimora. Dov'è il tuo zelo, la tua fortezza, la gran commozione delle tue viscere e della tua misericordia? Riguardo a me si son chiuse.
16 jer Otac si naš!
Abraham nas ne poznaje
i ne spominje nas se Izrael;
Jahve, ti si naš Otac,
otkupitelj naš – ime ti je oduvijek.
16 Tu sei il nostro padre: Abramo non ci conobbe, Israele ci ignorò: tu, o Signore, sei il nostro padre, il nostro Redentore, è questo da secoli il tuo nome.
17 Zašto, o Jahve, zašto nas puštaš da lutamo
daleko od tvojih putova,
zašto si dao da nam srce otvrdne
da se tebe više ne bojimo?
Vrati se, radi slugu svojih
i radi plemenâ što su tvoja baština!
17 E perchè, o Signore, ci lasciasti errar lungi dalle tue vie, indurasti il nostro cuore da non temerti? Ritorna per amor dei tuoi servi, delle tribù tua eredità.
18 Zašto bezbožnici gaze tvoje svetište,
a neprijatelji naši blate tvoju svetinju?
18 Come un niente possederono il tuo popolo santo; i nostri nemici han calpestato il tuo santuario:
19 Odavna postadosmo kao oni kojima više ne vladaš
i koji tvoje ime više ne nose.
O, da razdreš nebesa i siđeš,
da ime svoje objaviš neprijateljima:
pred licem tvojim tresla bi se brda,
pred tobom bi drhtali narodi,
19 siam diventati come da principio, quando non dominavi su noi, quando non era invocato su noi il tuo nome.