Izaija 25

¹ Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim,
jer si proveo čudesan naum,
smišljen od davnine, istinit i vjeran,

² jer grad si pretvorio u hrpu kamenja,
a mjesto utvrđeno u ruševine.
Tvrđa neprijateljska više nije grad,
dovijeka se više obnoviti neće.

³ Zato te slavi narod snažan,
grad moćnih plemena tebe se boji;

⁴ jer ti si utočište nevoljnom,
utočište ubogom u nevolji;
ti si skrovište od pljuska
i od žege zaklon,
jer ćud je silnička
kao pljusak zimski;

⁵ kao žega nad zemljom sušnom
ti gušiš graju neprijatelja;
kao žega sjenom oblaka
prekinu se silniku pjesma pobjednička.

⁶ I Jahve nad vojskama spremit će
svim narodima na ovoj gori
gozbu od pretiline,
gozbu od izvrsna vina,
od pretiline sočne,
od vina staložena.

⁷ Na ovoj gori on će raskinuti
zastor što zastiraše sve narode,
pokrivač koji sva plemena pokrivaše

⁸ i uništit će smrt zasvagda.
I suzu će sa svakog lica
Jahve, Gospod, otrti –
sramotu će svog naroda
na svoj zemlji skinuti:
tako Jahve reče.

⁹ I reći će se u onaj dan:
»Gle, ovo je Bog naš,
u njega se uzdasmo, on nas je spasio;
ovo je Jahve u koga se uzdasmo!
Kličimo i veselimo se spasenju njegovu,

¹⁰ jer ruka Jahvina na ovoj gori počiva!«
Moab je izgažen na svome mjestu
kao što se gazi slama na buništu;

¹¹ ondje on razmahuje rukama
kao što ih razmahuje plivač kada pliva.
Ali Jahve obara njegovu ponositost
i propinjanja ruku njegovih.

¹² Visoku tvrđu tvojih zidina on razvaljuje,
na zemlju baca, u prah ruši.