Izaija 22

¹ Proroštvo o Dolini viđenja.
Što ti je da uzlaziš
sav na krovove,

² grade pun vreve, grade bučni,
grade razigrani?
Pobijeni tvoji ne padoše od mača,
nit’ u boju poginuše mrtvi tvoji;

³ glavari svi ti zajedno pobjegoše,
u ropstvo padoše lûka ne napevši.
Zasužnjeni su svi tvoji knezovi,
zalud umakoše daleko.

⁴ Zato velim: »Ostavite me,
zaplakat ću gorko;
nemojte me tješiti
zbog uništenja naroda moga.«

⁵ Jer ovo je dan pometnje i rasula
od Jahve, Gospoda nad vojskama.
U Dolini viđenja zid se ruši,
vapaj za pomoć diže se u goru.

⁶ Elam tobolac uzima,
Aram konja jaše,
a Kir štit otkriva.

⁷ Krasne doline tvoje pune su bojnih kola,
konjanici stižu pred vrata.

⁸ Tako pada Judi zaštita.
U onaj dan svrnuo si pogled
na oružje u Šumskoj kući.

⁹ Vidjeste da u gradu Davidovu
ima mnogo pukotina.
Sabraste vodu
iz donjega ribnjaka.

¹⁰ Prebrojiste kuće jeruzalemske,
porušiste kuće da zid učvrstite.

¹¹ Između dva zida načiniste spremište
za vodu iz starog ribnjaka.
Ali se ne obazreste na Tvorca,
nit’ vidjeste onog što davno sve smisli.

¹² Gospod, Jahve nad vojskama,
pozivaše vas u dan onaj
da plačete i tugujete,
da obrijete glave i pripašete kostrijet.

¹³ A gle: radost i veselje,
ubijaju goveda i kolju ovce;
jedu meso i piju vino:
»Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti.«

¹⁴ Ali Jahve nad vojskama objavi mi:
»Dok ne umrete,
grijeh taj neće vam se oprostiti«,
reče Jahve, Gospod nad vojskama.

¹⁵ Ovako govori Jahve,
Gospod nad vojskama:
»Hajde, idi k onom dvorjaninu,
k Šibni, nadstojniku dvora,

¹⁶ koji kleše sebi grob na uzvisini
i u stijeni sebi prebivalište usijeca:
‘Što tu posjeduješ i koga tu imaš
da sebi klešeš grobnicu?’

¹⁷ Gle, Jahve će te baciti daleko
udarcem jednim jedinim,
snažno će te uhvatiti,

¹⁸ smotat će te u klupko,
kao loptu te baciti po zemlji širokoj!
Ondje ti ćeš umrijeti,
s kolima što ti bijahu na slavu,
ti, sramoto dvoru svoga gospodara!«

¹⁹ Šibne »Lišit ću te tvoje službe,
otjerat te sa tvog mjesta;

²⁰ i pozvat ću svoga slugu
Elijakima, sina Hilkijina.

²¹ Obući ću mu tvoju haljinu,
tvojim ću ga pojasom opasat’,
tvoju ću mu vlast predati u ruke
te će biti otac
žiteljima jeruzalemskim
i kući Judinoj.

²² Metnut ću mu na pleća
ključ od kuće Davidove:
kad otvori, nitko neće zatvoriti,
kad zatvori, nitko neće otvoriti.

²³ Kao klin zabit ću ga
na tvrdu mjestu;
i postat će prijesto slave
domu oca svojega.«

²⁴ »O njega će se vješati sva slava njegova doma očinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuđe, od zdjelica do ćupova.

²⁵ U onaj dan« – riječ je Jahve nad vojskama – »izvući će se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit će se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit će se, jer je Jahve govorio.«