Izaija 51

¹ Čujte me, vi koji za pravdom težite,
koji Jahvu tražite;
pogledajte stijenu iz koje ste isječeni
i jamu duboku iz koje ste izvađeni.

² Pogledajte oca svoga Abrahama
i Saru koja vas porodi!
Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao,
al’ sam ga blagoslovio i umnožio.

³ Jest, Jahvi se sažalio Sion,
sažalile mu se njegove razvaline.
Pustaru će njegovu učiniti poput Edena,
a stepu poput vrta Jahvina.
Klicanje i radost njim će odjekivat’,
i zahvalnice i glas hvalospjeva.

⁴ »Pomno me slušaj, puče moj,
počujte me, narodi!
Jer od mene zakon dolazi
i moje pravo za svjetlo narodima.

⁵ Brzo će stići pravda moja,
moje će spasenje doći kao svjetlost.
Moja će mišica suditi narodima.
Mene očekuju otoci
i u moju se mišicu uzdaju.

⁶ K nebu oči podignite,
na zemlju dolje pogledajte.
K’o dim će se rasplinut’ nebesa,
zemlja će se k’o haljina istrošit’,
kao komarci nestat će joj žitelji.
Ali će spasenje moje trajati dovijeka,
i pravdi mojoj neće biti kraja.

⁷ Poslušajte me, vi koji poznajete pravednost,
narode kojemu je moj zakon u srcu.
Ne bojte se poruge ljudske,
ne plašite se uvreda!

⁸ Jer moljac će ih razjesti kao haljinu,
crv će ih rastočiti kao vunu.
Ali će pravda moja trajati dovijeka
i spas moj od koljena do koljena.«

⁹ Probudi se! Probudi se!
Opaši se snagom, mišice Jahvina!
Probudi se, kao u dane davne,
za drevnih naraštaja.
Nisi li ti rasjekla Rahaba
i probola Zmaja?

¹⁰ Nisi li ti isušila more,
vodu velikog bezdana,
i od dubine morske put načinila
da njime prolaze otkupljeni?

¹¹ Vratit će se oni što ih je oslobodio Jahve
i s radosnim kricima doći će na Sion.
Vječna će sreća biti nad glavama,
pratit će ih klicanje i radost,
nestat će tuge i jecaja.

¹² Ja, ja sam tješitelj vaš.
Tko si ti da se bojiš
smrtna čovjeka i sina čovječjeg,
koji je kao trava?

¹³ Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja,
koji razastrije nebesa
i koji zemlju utemelji;
sveudilj strepiš, svaki dan,
od tlačiteljeve jarosti.
Kao da je pregnuo da te uništi.
Ali gdje je sad jarost tlačiteljeva?

¹⁴ Doskora će biti slobodan sužanj, neće umrijeti u jami, niti će mu kruha nedostajati.

¹⁵ Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buče, ime mi je Jahve nad vojskama.

¹⁶ Svoje sam ti riječi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: »Ti si narod moj!«

¹⁷ Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme!
Ti koji si pio iz ruke Jahvine
čašu gnjeva njegova.
Ispio si pehar opojni,
do dna ga iskapio.

¹⁸ Od svih sinova koje je rodio
ne bješe nikog da ga vodi;
od svih sinova koje je podigao
ne bješe nikog da ga pridrži.

¹⁹ Ovo te dvoje pogodilo
– tko da te požali? –
pohara i rasap, glad i mač
– tko da te utješi?

²⁰ Sinovi ti leže obamrli
po uglovima svih ulica,
kao antilopa u mreži,
puni gnjeva Jahvina,
prijetnje Boga tvojega.

²¹ Zato čuj ovo, bijedniče,
pijan, ali ne od vina.

²² Ovako govori Jahve, Gospod tvoj,
tvoj Bog, branitelj tvoga naroda:
»Iz ruke ti, evo, uzimam
čašu opojnu, pehar gnjeva svojega:
nećeš ga više piti.

²³ Stavit ću je u ruke tvojim tlačiteljima,
onima koji su ti govorili:
‘Prigni se da prijeđemo!’
I ti si im leđa kao tlo podmetao,
kao put za prolaznike.