Izaija 28

¹ Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih,
uvelu cvijetu blistava mu nakita –
onima što uvrh plodnog dola
leže vinom opijeni!

² Evo, od Gospoda jaki i moćni,
kao pljusak s tučom,
kao vihor razorni,
prolom oblaka i povodanj,
i svom ih snagom na zemlju baca.

³ Bit će izgažen nogama
gizdav vijenac pijanica Efrajimovih

⁴ i uveo cvijet blistava mu nakita
uvrh plodnih dolina;
bit će kao rana smokva prije ljeta:
čim je tko spazi, odmah je ubere.

⁵ U onaj dan Jahve nad vojskama
postat će kruna slave
i sjajan vijenac
ostatku svoga naroda –

⁶ duh pravde onome
koji sjedi na stolici sudačkoj
i srčanost onome
koji odbija napad na vrata.

⁷ Oni posrću od vina,
teturaju od žestoka pića:
svećenici i proroci
od žestoka pića posrću;
omami ih vino;
teturaju od žestoka pića,
posrću u viđenjima,
ljuljaju se sudeći.

⁸ Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina,
nigdje čista mjesta nema!

⁹ »Koga on to uči mudrosti,
koga on upućuje u objavu?
Zar djecu odviknutu od mlijeka
odbijenu od prsâ?

¹⁰ Sav la-sav, sav la-sav,
kav la-kav, kav la-kav,
zeer šam, zeer šam.«

¹¹ Da, mucavim usnama
i na stranom jeziku
govorit će se ovom narodu.

¹² On im reče: »Evo počinka,
dajte umornom da otpočine!
Evo odmora!«
Ali ne htjedoše poslušati.

¹³ Zato će im Jahve ovako govoriti:
»Sav la-sav, sav la-sav,
kav la-kav, kav la-kav,
zeer šam, zeer šam«,
da hodeći padnu nauznak,
da se razbiju, zapletu i uhvate.

¹⁴ Stoga čujte riječ Jahvinu,
vi podsmjevači,
vi što vladate narodom ovim
koji je u Jeruzalemu.

¹⁵ Vi velite: »Sklopismo savez sa smrću
i s podzemljem učinismo sporazum.
Kad prođe bič razorni,
ne, neće nas dohvatiti,
jer od laži načinismo sebi sklonište
i od obmane skrovište.«

¹⁶ Stog ovako govori Jahve Gospod:
»Evo, postavljam na Sion
kamen odabrani,
dragocjen kamen ugaoni, temeljac.
Onaj koji u nj vjeruje, neće propasti.

¹⁷ I uzet ću pravo za mjeru,
a pravdu za tezulju.«
I tuča će vam zastrti sklonište od laži,
a voda otplaviti skrovište;

¹⁸ propast će savez vaš sa smrću,
vaš sporazum s podzemljem održat’ se neće.
Kada bič razorni prođe,
satrt će vas;

¹⁹ kad god prođe,
dohvatit će vas;
prolazit će svako jutro,
danju i noću.
Samo će vas strah
uputit’ u objavu.

²⁰ Prekratka će bit’ postelja da se čovjek pruži,
preuzak pokrivač da se umota.

²¹ Da, kao na gori Perasimu,
Jahve će ustati,
kao u dolini gibeonskoj,
on će se razjariti,
da izvrši djelo svoje,
djelo čudnovato,
da ispuni naum svoj,
naum tajnoviti.

²² Podsmijevanja se okanite,
da vas jače okovi ne stegnu;
jer čuh da je od Gospoda,
Jahve nad vojskama,
zemlji ovoj dosuđeno uništenje.

²³ Poslušajte i čujte glas moj,
prisluhnite pomno moju besjedu.

²⁴ Ore li orač svakog dana,
brâzdî , brànâ njivu svoju?

²⁵ A kad joj poravna površinu,
ne sije li grahor, ne sipa li kumin?
Pšenicu gdje treba, proso i ječam,
i napokon raž po rubovima?

²⁶ Bog ga njegov upućuje,
on ga uči djelu pravom.

²⁷ Ne mlati se grahor cijepom,
nećeš točkom po kuminu,
već se grahor štapom mlati,
a kumin se prutom lupa.

²⁸ A da li se žito tare?
Ne, nećeš ga dovijeka mlatiti:
po njem ćeš pognat’ kolski točak i konje,
ali ga zdrobiti nećeš.

²⁹ I to dolazi od Jahve nad vojskama,
savjetom divnog,
mudrošću velikog.