SCRUTATIO

Lunedi, 15 dicembre 2025 - Santa Maria Crocifissa (Paola) ( Letture di oggi)

Giobbe 7


font
BIBBIA TINTORIBiblija Hrvatski
1 « La vita dell'uomo sulla terra è una milizia, e i suoi giorni sono come la giornata d'un salariato.1 Nije l’ vojska život čovjekov na zemlji?
Ne provodi l’ dane poput najamnika?
2 Come lo schiavo sospira l'ombra, e l'operaio aspetta la fine del suo lavoro,2 Kao što trudan rob za hladom žudi,
poput nadničara štono plaću čeka,
3 così, essendomi toccati mesi vuoti, ho contato le notti d'affanno.3 mjeseci jada tako me zapadoše
i noći su mučne meni dosuđene.
4 Se mi metto a dormire, dico: Quando mi leverò? E poi di nuovo dovrò aspettare la sera, pieno d'affanni fino alla notte.4 Liježuć’ mislim svagda: ‘Kada ću ustati?’
A dižuć se: ‘Kada večer dočekati!’
I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
5 La mia carne è rivestita di putredine e di croste terrose, la mia pelle è secca e raggrinzita,5 Put moju crvi i blato odjenuše,
koža na meni puca i raščinja se.
6 i miei giorni son passati più veloci dell'attimo in cui dal tessitore è recisa la tela, e sono svaniti senza speranza.6 Dani moji brže od čunka prođoše,
promakoše hitro bez ikakve nade.
7 Ricordati che la mia vita è un soffio, che l'occhio mio non tornerà a vedere la felicità.7 Spomeni se: život moj je samo lahor
i oči mi neće više vidjet’ sreće!
8 Lo sguardo dell'uomo non mi vedrà: mi cercherai ed io non sarò più.8 Prijateljsko oko neće me gledati;
pogled svoj u mene upro si te sahnem.
9 Come si consuma una nube e dilegua, così chi scende nel soggiorno dei morti non ne uscirà.9 Kao što se oblak gubi i raspline,
tko u šeol siđe, više ne izlazi.
10 Non tornerà più nella sua casa, nè più lo ravviserà la sua dimora.10 Domu svome natrag ne vraća se nikad,
njegovo ga mjesto više ne poznaje.
11 Per questo non risparmierò la mia bocca, parlerò nell'angoscia del mio spirito, ragionerò nell'amarezza dell'anima mia.11 Ustima ja svojim stoga branit’ neću,
u tjeskobi duha govorit ću sada,
u gorčini duše ja ću zajecati.
12 Son forse io il mare, o un mostro marino, chè m'hai chiuso in un carcere?12 Zar sam more ili neman morska,
pa si stražu nada mnom stavio?
13 Se io dico: il mio letto mi consolerà, avrò sollievo parlando meco sul mio giaciglio,13 Kažem li: ‘Na logu ću se smirit’,
ležaj će mi olakšati muke’,
14 tu mi spaventerai con sogni, mi terrai agitato con orrende visioni.14 snovima me prestravljuješ tada,
prepadaš me viđenjima mučnim.
15 Per questo l'anima mia preferisce d'essere soffocata, e le mie ossa bramano la morte:15 Kamo sreće da mi se zadavit’!
Smrt mi je od patnja mojih draža.
16 son senza speranza; la vita mi fugge. Abbi pietà di me, perchè i miei giorni sono un niente.16 Ja ginem i vječno živjet’ neću;
pusti me, tek dah su dani moji!
17 Che cosa è l'uomo, che tu ne fai tanto conto? E perchè poni in lui il tuo cuore?17 Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš,
da je srcu tvojem tako prirastao
18 Lo visiti la mattina presto e lo metti subito alla prova.18 i svakoga jutra da njega pohodiš
i svakoga trena da ga iskušavaš?
19 Quando avrai pietà di me, e mi permetterai d'inghiottire la mia saliva?19 Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene
i dati mi barem pljuvačku progutat’?
20 Ho peccato: che devo farti, o custode degli uomini? Perchè mi hai posto contro di te, ed io son divenuto grave a me stesso?20 Ako sam zgriješio, što učinih tebi,
o ti koji pomno nadzireš čovjeka?
Zašto si k’o metu mene ti uzeo,
zbog čega sam tebi na teret postao?
21 Perchè non perdoni il mio peccato? Perchè non togli la mia iniquità? Ecco presto dormirò nella polvere, e se domattina mi cercherai, io non sarò più ».21 Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti
i ne možeš prijeći preko krivnje moje?
Jer, malo će proći i u prah ću leći,
ti ćeš me tražiti, al’ me biti neće.«