SCRUTATIO

Srijeda, 16 Rujan 2026 - Beata Maria Vergine Addolorata ( Letture di oggi)

Izaija 40


font
Biblija HrvatskiBIBBIA TINTORI
1 »Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.1 Consolatevi, consolatevi, o mio popolo — dice il vostro Dio. —
2 Govorite srcu Jeruzalema,
vičite mu
da mu se ropstvo okonča,
da mu je krivnja okajana,
jer iz Jahvine ruke primi
dvostruko za sve grijehe svoje.«
2 parlate al cuore di Gerusalemme, racconsolatela; perchè la sua schiavitù è finita, la sua iniquità è espiata, avendo essa ricevuto dalla mano del Signore il doppio per tutti i suoi peccati.
3 Glas viče: »Pripravite Jahvi
put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi
stazu Bogu našemu.
3 Voce di uno che grida nel deserto: — Preparate la via del Signore, raddrizzate nella solitudine i sentieri del nostro Dio.
4 Nek’ se povisi svaka dolina,
nek’ se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno, nek’ se poravna,
strmine nek’ postanu ravni.
4 Ogni valle sarà colmata; ogni montagna, ogni collina abbassata; le vie storte diventeranno dritte e le malagevoli piane.
5 Otkrit će se tada slava Jahvina
i svako će je tijelo vidjeti,
jer Jahvina su usta govorila.«
5 Allora apparirà la gloria del Signore, e tutti gli uomini, senza eccezione, la vedranno, perchè la bocca del Signore ha parlato.
6 Glas nalaže: »Viči!«
Odgovorih: »Što da vičem?«
– »Svako je tijelo k’o trava,
k’o cvijet poljski sva mu dražest.
6 Voce di uno che dice: « Grida ». Ed io: « Che devo gridare? » « Ogni mortale è come l'erba, e tutta la sua gloria come il fiore del campo:
7 Sahne trava, vene cvijet,
kad dah Jahvin preko njih prođe.
Doista, narod je trava.
7 secca l'erba, cade il fiore, appena lo tocca il soffio del Signore. Veramente il popolo è come l'erba!
8 Sahne trava, vene cvijet,
ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.«
8 L'erba secca, il fiore cade; ma la parola del nostro Signore resta in eterno ».
9 Na visoku se uspni goru,
glasniče radosne vijesti, Sione!
Podigni snažno svoj glas,
glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme!
Podigni ga, ne boj se,
reci judejskim gradovima:
»Evo Boga vašega!«
9 Ascendi sopra un alto monte, tu che porti a Sion la buona novella, alza con forza la tua voce tu che porti la buona novella a Gerusalemme, grida forte: non temere: di' alle città di Giuda: — Ecco il vostro Dio,
10 Gle, Gospod Jahve dolazi u moći,
mišicom svojom vlada!
Evo s njim naplata njegova,
a ispred njega njegova nagrada.
10 ecco il Signore Dio viene, con possanza, il suo braccio trionferà. Porta seco la sua mercede, ha davanti agli occhi l'opera sua.
11 Kao pastir pase stado svoje,
u ruke uzima jaganjce,
nosi ih u svome naručju,
i brižljivo njeguje dojilice.
11 Come un pastore pascerà il suo gregge, raccoglierà gli agnelli nelle sue braccia, li porterà nel suo seno e porterà anche le pecorelle che allattano.
12 Tko je šakom izmjerio more,
i nebesa premjerio pedljem?
Tko je mjericom izmjerio zemlju,
i planine na mjerila,
a tezuljom bregove?
12 Chi ha misurate nel suo pugno le acque? Chi ha pesati i cieli sulla palma distesa? Chi è che con tre dita sostiene il mondo, mette sul peso i monti, e sulla bilancia le colline?
13 Tko je pokrenuo duh Jahvin,
koji ga je uputio savjetnik?
13 Chi ha dato aiuto allo spirito del Signore? Chi gli ha dato consiglio? Chi gli ha mostrato il da farsi?
14 S kim se on posvjetova,
tko je njemu mudrost ulio,
naučio ga putovima pravde?
Tko li ga je naučio znanju,
pokazao mu put k umnosti?
14 Chi è stato chiamato a consigliarlo e istruirlo, a mostrargli la via della giustizia, a insegnargli la scienza, a fargli conoscere la via della prudenza?
15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra,
vrijede kao prah na tezulji.
Otoci, gle, lebde poput truna!
15 Ecco che le nazioni sono come goccia d'una secchia, sono come un granello di polvere sulla bilancia, e le isole come granello di polvere impercettibile.
16 Libanon je malen za lomaču,
a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.
16 Il Libano non basterebbe pel fuoco, e i suoi animali non sarebbero sufficienti per gli olocausti.
17 Svi narodi k’o ništa su pred njim,
ništavilo su njemu i praznina.
17 Tutte le nazioni sono davanti a lui come un niente, come un vano niente devon riputarsi davanti a lui.
18 S kime ćete prispodobit’ Boga?
I s kakvim ga likom usporedit’?
18 A chi dunque avete fatto simile Dio? quale immagine farete di lui?
19 Ljevač lijeva idol,
zlatar ga pozlaćuje
i lijeva od srebra lančiće.
19 Non è forse il fonditore quello che ha fusa la statua, e l'orefice che l'ha adornata d'oro, e l'argentiere che l'ha coperta d'argento?
20 Siromah za prinos
bira drvo koje ne trune;
i vješta traži umjetnika
da mu načini kip nepomičan.
20 Scelto un legno forte e incorruttibile, l'artefice intelligente cerca di ben basare un idolo, in modo che non si muova.
21 Zar ne znate? Zar niste čuli?
Nije li vam odiskona otkriveno?
Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?
21 Forse voi non lo sapete? non l'avete sentito dire? non vi fu annunziato fin da principio? e non avete capito (chi sia colui che ha posto) i fondamenti della terra?
22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga
kom su stanovnici poput skakavaca.
Kao zastor nebesa je razastro,
kao šator za stan razapeo.
22 E' colui che sta assiso sopra il globo della terra, gli abitanti della quale sono come locuste, colui che come un tenue velo ha steso il cielo e l'ha spiegato come una tenda per abitarvi,
23 On obraća u ništa knezove,
uništava suce zemaljske.
23 colui che riduce ad effimera esistenza gli scrutatori dei segreti, e i giudici della terra a cosa vana.
24 Tek što su zasađeni, tek što su posijani,
tek što im stabljika u zemlju korijen pruži,
on puhne na njih i oni posahnu,
vihor ih k’o pljevu raznese.
24 Non ancora piantato, nè seminato, nè radicato in terra il loro tronco, all'improvviso dà un soffio sopra di essi, e seccano, e il turbine li porta via come paglia.
25 »S kime ćete mene prispodobit’,
tko mi je ravan?« kaže Svetac.
25 A che mi avete paragonato, a che mi avete fatto uguale? — dice il Santo.
26 Podignite oči i gledajte:
tko je to stvorio?
Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu,
i koji ih sve zove po imenu.
26 Alzate in alto gli occhi vostri e guardate chi ha creato tali cose, chi con ordine guida le loro schiere e le chiama tutte col loro nome, e tanta è la grandezza della fortezza, robustezza e virtù di lui che nessuna rimane indietro.
27 Zašto kažeš, Jakove,
i ti, Izraele, govoriš:
»Moj put sakriven je Jahvi,
Bogu mom izmiče moja pravica?«
27 Per qual ragione tu dici, o Giacobbe, o Israele, tu parli così: « La mia via è nascosta al Signore, è stato messo da parte da Dio il mio diritto? »
28 Zar ne znaš?
Zar nisi čuo?
Jahve je Bog vječni,
krajeva zemaljskih stvoritelj.
On se ne umara, ne sustaje,
i um je njegov neizmjerljiv.
28 Forse non lo sai o non l'hai sentito dire? Il Signore è un Dio eterno che ha creato i confini del mondo, non si stanca, non sente la fatica e la sua sapienza è imperscrutabile.
29 Umornome snagu vraća,
jača nemoćnoga.
29 Egli dona vigore a chi è stanco e raddoppia la forza e la robustezza a chi vien meno, sol giovani verran meno per la stanchezza, i giovani cadran spossati;
30 Mladići se more i malakšu,
iznemogli, momci posrću.
30 ma quelli che sperano nel Signore rinnoveranno le forze, prenderanno ali di aquila, correranno senza fatica, cammineranno senza stancarsi.
31 Al’ onima što se u Jahvu uzdaju
snaga se obnavlja,
krila im rastu kao orlovima,
trče i ne sustaju, hode i ne more se.