Knjiga Sirahova 39

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju i razmišljanje svoje zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima.	1 Qui autem accommodat animam suam ad timorem Dei et in lege Altissimi meditatur, sapientiam omnium antiquorum exquiret et in prophetiis vacabit.
2 On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tančine mudrih izreka;	2 Narrationem virorum nominatorum conservabit et in versutias parabolarum simul introibit.
3 istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba.	3 Occulta proverbiorum exquiret et in absconditis parabolarum conversabitur.
4 On služi među velikašima i viđa se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo među ljudima.	4 In medio magnatorum ministrabit et in conspectu principum apparebit.
5 U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje.	5 In terram alienigenarum gentium pertransiet; bona enim et mala in hominibus tentabit.
6 Ako to veliki Gospod hoće, napunja ga duhom razbora i on daždi riječima mudrosti i molitvom slavi Gospoda.	6 Cor suum tradet ad vigilandum diluculo ad Dominum, qui fecit illum, et in conspectu Altissimi deprecabitur.
7 Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmišlja o otajstvima Gospodnjim.	7 Aperiet os suum in oratione et pro delictis suis deprecabitur.
8 On izlaže pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg.	8 Si enim Dominus magnus voluerit, spiritu intellegentiae replebitur.
9 Mnogi hvale umnost njegovu, nikad neće u zaborav pasti niti će mu spomen ikad propasti, nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja.	9 Ipse tamquam imbres mittet eloquia sapientiae suae et in oratione confitebitur Domino.
10 Narodi će proglasiti mudrost njegovu i hvalom će ga slaviti zajednica.	10 Et ipse diriget consilium et disciplinam et in absconditis eius considerabit.
11 Ako dugo živi, ime mu nadvisuje tisuće ostalih, a ako umre, i to će dostajati.	11 Ipse palam faciet disciplinam doctrinae suae et in lege testamenti Domini gloriabitur.
12 Božju Još jednom želim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao mjesec pun.	12 Collaudabunt multi sapientiam eius, et usque in saeculum non delebitur.
13 Slušajte me, djeco pobožna, i cvjetajte kao ruža što niče na obali toka vodenog.	13 Non recedet memoria eius, et nomen eius requiretur a generatione in generationem;
14 Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova.	14 sapientiam eius enarrabunt gentes, et laudem eius enuntiabit ecclesia.
15 Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i ovako mu u pohvalu recite:	15 Si permanserit, nomen derelinquet plus quam mille, et, si requieverit, proderit sibi.
16 Kako su veličanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove pravovremeno izvršuju. Ne smije se pitati: »Što je ovo? Zašto to?« jer sve će dobro doći u svoje vrijeme.	16 Adhuc meditabor et enarrabo; ut luna die duodecimo repletus sum.
17 Na riječ njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta njegovih nastaje spremište voda.	17 Obaudite me, filii pii, et quasi rosa plantata super rivos aquarum florebit caro vestra;
18 Kad on zapovjedi štogod, volja mu se ispunja i nitko ne može umanjiti njegovo spasenje.	18 quasi libanus odorem suavitatis habete,
19 Pred njim su djela svakog stvora i ništa nije skriveno očima njegovim.	19 florete flores quasi lilium. Date vocem et collaudate canticum et benedicite Dominum in omnibus operibus suis.
20 Njegov se pogled pruža od vječnosti do vječnosti i ništa nema čudesno pred očima njegovim.	20 Date nomini eius magnificentiam et confitemini illi in laudatione eius et in canticis labiorum et citharis; et sic dicetis in confessione:
21 Ne smije se reći: »Što je ovo? I zašto to?« jer sve što je stvoreno svrhu ima.	21 “ Opera Domini universa bona valde, et omne, quod praecepit, tempore suo erit! ”. Non est dicere: “ Quid est hoc? ” aut “ Ad quid istud? ”; omnia enim in tempore suo conquirentur.
22 Kao što se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava,	22 In verbo eius stetit aqua sicut congeries, et in sermone oris illius exceptoria aquarum;
23 tako je srdžba njegova baština narodima, kao kad je vode pretvorio u sol.	23 quoniam in praecepto ipsius placor fit, et non est minoratio in salutare ipsius.
24 Kao što su njegovi putovi ravni pobožnicima, tako su neprohodni opakima.	24 Opera omnis carnis coram illo, et non est quidquam absconditum ab oculis eius.
25 Kao što je od početka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake.	25 A saeculo usque in saeculum respicit, et nihil est mirabile in conspectu eius.
26 Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenično, mlijeko i med, sok grožđa, ulje i odijelo:	26 Non est dicere: “ Quid est hoc! ” aut “ Ad quid istud? ”; omnia enim in usum suum creata sunt.
27 sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima.	27 Benedictio illius quasi fluvius inundavit
28 Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bičeve bijesa svoga; oni će u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja.	28 et sicut cataclysmus aridam inebriavit. Sic ira ipsius gentes, quae non exquisierunt eum, disperdet,
29 Vatra i tuča, glad i kuga – sve je to za kaznu stvoreno.	29 quomodo convertit aquas in salsuginem. Viae illius sanctis directae sunt; sic peccatoribus offensiones in ira eius.
30 Očnjaci u zvijeri, štipavci i guje, i osvetni mač na propast bezbožnicima	30 Bona bonis creata sunt ab initio, sic peccatoribus bona et mala.
31 vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno čekaju na zemlji: i kad vrijeme dođe, ne opiru se riječi njegovoj.	31 Primum necessaria vitae hominum aqua, ignis et ferrum, sal, lac et panis similagineus et mel et sanguis uvae et oleum et vestimentum:
32 Stoga bijah od početka osvjedočen pa razmislih i zapisah u knjigu:	32 haec omnia sanctis in bona, sic et impiis et peccatoribus in mala convertentur.
33 »Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme udovoljava.«	33 Sunt spiritus, qui ad vindictam creati sunt et in furore suo confirmaverunt tormenta sua;
34 Ne smije se reći: »Ovo je gore nego ono«, jer sve je dobro u pravi čas.	34 in tempore consummationis effundent virtutem et furorem eius, qui fecit illos, placabunt:
35 A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!	35 ignis, grando, fames et mors, omnia haec ad vindictam creata sunt;
	36 bestiarum dentes et scorpii et serpentes et romphaea vindicans in exterminium impios:
	37 in mandatis eius gaudebunt et super terram in necessitates praeparabuntur et in temporibus suis non praeterient verbum.
	38 Propterea ab initio confirmatus et consiliatus sum et cogitavi et scriptis mandavi:
	39 “ Opera Domini omnia bona, et omnem usum hora sua subministrabit ”.
	40 Non est dicere: “ Hoc illo nequius est ”: omnia enim in tempore suo comprobabuntur.
	41 Et nunc in omni corde et ore collaudate et benedicite nomen Domini.