Pjesma nad pjesmama 7

¹ Vrati se, Sulamko, vrati se,
vrati se da te gledamo! Što ćete vidjeti na Sulamki
koja pleše u dva zbora?

² Kako su krasni koraci tvoji u sandalama,
kćeri kneževska!
Pregibi su bokova tvojih kao grivne
stvorene rukom umjetnika.

³ Pupak ti je kao okrugla čaša
koja nikad nije bez pića.
Trbuh ti je kao stog pšenice
ograđen ljiljanima.

⁴ Dvije su dojke tvoje
dva laneta, blizanca košutina.

⁵ Vrat je tvoj kao kula bjelokosna.
Oči su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu
kod vrata batrabimskih.
Nos ti je kao kula libanska
što gleda prema Damasku.

⁶ Glava je tvoja kao brdo Karmel,
a kosa na glavi kao purpur
i kralj se zapleo u njene pletenice.

⁷ Kako si lijepa i kako si ljupka,
o najdraža, među milinama!

⁸ Stas je tvoj kao palma,
grudi su tvoje grozdovi.

⁹ Rekoh: popet ću se na palmu
da dohvatim vrške njezine,
a grudi će tvoje biti
kao grozdovi na lozi,
miris daha tvoga kao jabuke.

¹⁰ Usta su tvoja kao najbolje vino.
Koje odlazi ravno dragome mome
kao što teče na usnama usnulih.

¹¹ Ja pripadam dragome svome
i on je željan mene.

¹² Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja,
noćivat ćemo u selima.

¹³ Jutrom ćemo ići u vinograde
da vidimo pupa li loza,
zameće li se grožđe,
jesu li procvali mogranji.
Tamo ću ti dati ljubav svoju.

¹⁴ Mandragore šire miris,
u našim kućama ima svakog voća,
novoga i starog,
za te sam ga čuvala, o najdraži moj!