Pjesma nad pjesmama 3

¹ Po ležaju svome, u noćima, tražila sam onoga koga ljubi duša moja,
tražila sam ga, ali ga nisam našla.

² Ustat ću dakle i optrčati grad,
po ulicama i trgovima tražit ću
onoga koga ljubi duša moja:
tražila sam ga, ali ga nisam našla.

³ Sretoše me čuvari koji grad obilaze:
»Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?«

⁴ Tek što pođoh od njih,
nađoh onoga koga ljubi duša moja.
Uhvatila sam ga i neću ga pustiti,
dok ga ne uvedem u kuću majke svoje,
u ložnicu roditeljke svoje.

⁵ Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske,
srnama i košutama poljskim,
ne budite, ne budite ljubav moju
dok sama ne bude htjela!

⁶ Što se to diže iz pustinje kao stup dima
iz kâda smirne i tamjana
i svih prašaka mirodijskih?

⁷ Gle, to je nosiljka Salomonova,
oko nje šezdeset kršnih momaka
između najkršnijih u Izraelu.

⁸ Svi su vični mačevima,
za rat su izvježbani,
svakome je sablja o boku
zbog opasnosti noćnih.

⁹ Sebi je prijestolje načinio kralj Salomon
od drveta libanskoga.

¹⁰ Stupove je napravio od srebra,
naslon od zlata,
sjedište od grimiza,
unutra je sve ukrašeno ljubavlju kćeri jeruzalemskih.

¹¹ Izađite, kćeri sionske, i vidite kralja Salomona
pod dijademom kojim ga mati ovjenčala
na dan svadbe njegove,
na dan radosti njegova srca.