Tobija 5
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | DIODATI |
---|---|
1 Tobija odgovori ocu: »Oče moj, učinit ću sve što si mi naredio. | |
2 Samo, kako ću preuzeti novac kad ne znam onoga u koga je pohranjen?« | |
3 Onda mu otac dade zadužnicu i reče: »Potraži čovjeka koji će ići s tobom, a ja ću ga nagraditi. Idi, dakle, i podigni novac.« | |
4 Tobija ode da potraži takva čovjeka i nađe Rafaela. Tobija nije znao da je to anđeo Božji. | |
5 I upita ga: »Bi li htio sa mnom u Rages Medijski? Znaš li put onamo?« | |
6 Anđeo mu odvrati: »Bih. Poći ću s tobom. Znam put, bijah već gost našega brata Gabaela.« | |
7 Tobija mu reče: »Počekaj da javim ocu.« | |
8 Anđeo mu kaza: »Idi i ne zadržavaj se.« | |
9 Onda Tobija ode ocu te mu reče: »Evo, našao sam onoga koji će ići sa mnom.« A otac će mu: »Dovedi ga meni da čujem kojemu plemenu pripada i je li pouzdan da ti bude pratilac.« | |
10 Tobija ga zovnu, pa kad on uđe, zagrliše se. | |
11 Onda ga Tobit upita: »Brate, kojemu rodu i kojoj obitelji pripadaš? Kaži mi!« | |
12 On mu odgovori: »Tražiš li rod i obitelj ili nekoga koji će za nagradu pratiti tvoga sina?« Tobit će mu na to: »Brate, hoću da znam koji su ti preci i kako se zoveš.« | |
13 A on će: »Ja sam Azarja, sin Ananije, najstarijeg od tvoje braće.« | |
14 Tobit mu kaza: »Dobro mi došao! I ne ljuti se na me zato što sam htio doznati za tvoj rod i za tvoje ime. Ti si, dakle, moj brat iz ugledna i plemenita roda. Poznavao sam dobro i Ananiju i Jatana, sinove velikog Semeja, kad smo išli zajedno u Jeruzalem da se poklonimo i prikažemo prvine i desetine plodina. Oni nisu nikada zašli na stranputicu. Braća su ti ljudi valjani. Pripadaš plemenitu rodu. | |
15 Ali mi kaži kakvu ću ti nagradu dati: jednu drahmu na dan i sve što je potrebno tebi i mome sinu. | |
16 I još ću ti dodati nešto povrh plaće kad se vratite živi i zdravi.« | |
17 Dogovoriše se tako. A onda kaza Tobiji: »Spremi se i sretan vam put obojici!« Sin spremi sve za put. I reče mu njegov otac: »Idi s ovim čovjekom, a Bog koji na nebu stoluje udijelio vam sretno putovanje i anđeo njegov pratio vas!« | |
18 Ali Ana, majka Tobijina, zaplaka i ukori Tobita: »Zašto si dopustio da nam sin ode? Nije li on štap naših ruku kad ulazi i izlazi pred nama? | |
19 Ne bilo toga novca, smeće je prema našem sinu. | |
20 Ta ovo što nas je Bog ostavio u životu – dosta nam je.« | |
21 Tobit joj odgovori: »Ne govori tako, sestro. Vratit će se on živ i zdrav i tvoje će ga oči opet ugledati. | |
22 Ta prati ga dobar anđeo i njegovo će putovanje biti sretno, vratit će se živ i zdrav.« | |
23 Onda ona prestade plakati. |