Izaija 14

¹ Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu.

² Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima.

³ U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše,

⁴ zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika?
Kako nestade tlačenja?

⁵ Jahve slomi štap zlikovački
i žezlo vladarsko

⁶ što je bijesno bilo narode
udarcima bez kraja i konca,
što je gnjevno vladalo narodima
progoneć’ ih nemilice.

⁷ Počiva, miruje sva zemlja
kličući od radosti.

⁸ Nad tobom se raduju čempresi
i cedri libanonski:
»Otkako si pao,
ne dolaze nas više sjeći!«

⁹ Zbog tebe se uzbudi podzemlje
da te dočeka kada dođeš.
U tvoju čast ono budi sjene,
sve zemaljske mogućnike,
ono diže s prijestolja
sve kraljeve narodâ.

¹⁰ Svi ti oni progovaraju:
»I ti si skršen k’o i mi,
nama si sličan postao.

¹¹ Oholost se tvoja sruši u podzemlje
i buka tvojih harfa;
pod tobom je ležaj od truleži,
a crvi tvoj su pokrivač.

¹² Kako pade sa nebesa,
Svjetlonošo, sine Zorin?
Kako li si oboren na zemlju,
ti, vladaru narodâ?

¹³ U svom si srcu govorio:
‘Uspet ću se na nebesa,
povrh zvijezda Božjih
prijesto ću sebi dići.
Na zbornoj ću stolovati gori
na krajnjem sjeveru.

¹⁴ Uzaći ću u visine oblačne,
bit ću jednak Višnjemu.’

¹⁵ A sruši se u podzemlje,
u dubine provalije!«

¹⁶ Koji te vide, motre te
i o tebi razmišljaju:
»Je li to čovjek koji je zemljom tresao
i drmao kraljevstvima,

¹⁷ koji je u pustinju svijet obraćao
i sa zemljom sravnjivao gradove,
koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?«

¹⁸ Kraljevi naroda svi u časti počivaju,
svaki u svojoj grobnici.

¹⁹ A ti si iz groba izbačen
kao smeće odvratno,
pokriven poklanima,
mačem probodenima,
koji su na ploče grobne pobacani
k’o strvina zgažena!

²⁰ Nećeš se združiti s njima u grobu,
jer si zemlju svoju uništio
i narod svoj poklao.
I nikad se više neće spominjati
pleme zlikovačko.

²¹ Spremite pokolj djeci
za bezakonje otaca njihovih,
da se više ne dignu da osvajaju zemlju
i da ne pokriju lice svijeta!

²² »Ustat ću na njih« – riječ je Jahve nad vojskama – »i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod« – riječ je Jahvina.

²³ »Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom« – riječ je Jahve nad vojskama.

²⁴ Zakleo se Jahve nad vojskama:
»Što zamislih, zbit će se,
što naumih, izvršit će se!

²⁵ Skršit ću Asur u svojoj zemlji,
zgazit ću ga na svojim gorama.
Jaram njegov s njih će spasti,
spast će im s pleća breme njegovo.«

²⁶ Takva je odluka stvorena
protiv čitave zemlje;
takva je ruka pružena
protiv svih naroda!

²⁷ A kad Jahve nad vojskama odluči,
tko da se usprotivi?
Kada ruku ispruži,
tko da je odvrati?

²⁸ One godine kad je umro kralj Ahaz, bî objavljeno ovo proroštvo:

²⁹ Ne raduj se, sva Filistejo,
što se slomi štap koji te udarao,
jer će iz korijena zmijinjeg izaći ljutica
što će izleći zmaja krilatoga.

³⁰ Ubogi će pásti na mojim pašnjacima
i u pouzdanju počivati siromasi;
glađu ću pomoriti rod tvoj
i pobiti što od tebe ostane.

³¹ Kukajte, vrata! Zapomaži, grade!
Strepi, sva Filistejo!
Jer sa sjevera dim dolazi
i čete njegove ne napušta nitko!

³² Što će se tad odgovoriti
glasnicima naroda?
»Jahve zasnova Sion,
i u njem su zaštićeni siromasi njegova naroda.«