Izaija 14

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Da, smilovat će se Jahve Jakovu i opet izabrati Izraela, dati mu da počine u svojoj zemlji. Pridružit će im se došljak i priključiti se domu Jakovljevu.	1 Miserebitur enim Dominus Iacob et eliget adhuc de Israel et requiescere eos faciet super humum suam; adiungetur advena ad eos et adhaerebit domui Iacob.
2 Sami će narodi po njih doći i odvesti ih u njihov kraj, a njih će dom Izraelov baštiniti u Jahvinoj zemlji kao sluge i sluškinje. I zarobit će one koji njih bijahu zarobili i gospodovat će nad svojim tlačiteljima.	2 Et tenebunt eos populi et adducent eos in locum suum; et possidebit eos domus Israel super terram Domini in servos et ancillas; et erunt capientes eos, qui se ceperant, et subicient exactores suos.
3 U dan kad ti Jahve dade da počineš od svojih stradanja, nemira i teškog robovanja kojima te pritisnuše,	3 Et erit in die illa: cum requiem dederit tibi Dominus a labore tuo et a concussione tua et a servitute dura, qua ante servisti,
4 zapjevat ćeš ovu rugalicu kralju babilonskom: Kako nestade silnika? Kako nestade tlačenja?	4 proferes parabolam istam contra regem Babylonis et dices: “ Quomodo cessavit exactor, quievit oppressio?
5 Jahve slomi štap zlikovački i žezlo vladarsko	5 Contrivit Dominus baculum impiorum, virgam dominantium,
6 što je bijesno bilo narode udarcima bez kraja i konca, što je gnjevno vladalo narodima progoneć’ ih nemilice.	6 caedentem populos in indignatione plaga sine remissione, subicientem in furore gentes persecutione sine fine.
7 Počiva, miruje sva zemlja kličući od radosti.	7 Conquievit et siluit omnis terra, gavisa est, et exsultaverunt.
8 Nad tobom se raduju čempresi i cedri libanonski: »Otkako si pao, ne dolaze nas više sjeći!«	8 Abietes quoque laetatae sunt super te, et cedri Libani: “Ex quo dormisti, non ascendit, qui succidat nos”.
9 Zbog tebe se uzbudi podzemlje da te dočeka kada dođeš. U tvoju čast ono budi sjene, sve zemaljske mogućnike, ono diže s prijestolja sve kraljeve narodâ.	9 Infernus subter conturbatus est in occursum adventus tui; suscitat tibi umbras, omnes principes terrae surgere fecit de soliis suis, omnes reges nationum.
10 Svi ti oni progovaraju: »I ti si skršen k’o i mi, nama si sličan postao.	10 Universi respondebunt et dicent tibi: “Et tu vulneratus es sicut nos, nostri similis effectus es”.
11 Oholost se tvoja sruši u podzemlje i buka tvojih harfa; pod tobom je ležaj od truleži, a crvi tvoj su pokrivač.	11 Detracta est ad inferos superbia tua, sonitus nablorum tuorum; subter te sternitur tinea, et operimentum tuum sunt vermes.
12 Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru narodâ?	12 Quomodo cecidisti de caelo, lucifer, fili aurorae? Deiectus es in terram, qui deiciebas gentes,
13 U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru.	13 qui dicebas in corde tuo: “In caelum conscendam, super astra Dei exaltabo solium meum, sedebo in monte conventus in lateribus aquilonis;
14 Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.’	14 ascendam super altitudinem nubium, similis ero Altissimo”.
15 A sruši se u podzemlje, u dubine provalije!«	15 Verumtamen ad infernum detractus es, in profundum laci.
16 Koji te vide, motre te i o tebi razmišljaju: »Je li to čovjek koji je zemljom tresao i drmao kraljevstvima,	16 Qui te viderint, te intuentur teque prospicient: “Numquid iste est vir, qui conturbavit terram, qui concussit regna,
17 koji je u pustinju svijet obraćao i sa zemljom sravnjivao gradove, koji sužnjeva svojih nikad nije kući otpuštao?«	17 qui posuit orbem desertum et urbes eius destruxit, vinctis eius non aperuit carcerem?
18 Kraljevi naroda svi u časti počivaju, svaki u svojoj grobnici.	18 Omnes reges gentium universi dormiunt in gloria, vir in domo sua;
19 A ti si iz groba izbačen kao smeće odvratno, pokriven poklanima, mačem probodenima, koji su na ploče grobne pobacani k’o strvina zgažena!	19 tu autem proiectus es de sepulcro tuo quasi stirps abominabilis, obvolutus cum his, qui interfecti sunt gladio et descenderunt ad lapides sepulcri, quasi cadaver conculcatum.
20 Nećeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio i narod svoj poklao. I nikad se više neće spominjati pleme zlikovačko.	20 Non habebis consortium cum eis in sepultura; tu enim terram tuam disperdidisti, tu populum tuum occidisti: non vocabitur in aeternum semen malefactorum.
21 Spremite pokolj djeci za bezakonje otaca njihovih, da se više ne dignu da osvajaju zemlju i da ne pokriju lice svijeta!	21 Praeparate filios eius occisioni ob iniquitatem patrum suorum; ne consurgant, ut hereditent terram, neque impleant faciem orbis civitatum” ”.
22 »Ustat ću na njih« – riječ je Jahve nad vojskama – »i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, rod i porod« – riječ je Jahvina.	22 “ Et consurgam contra eos, dicit Dominus exercituum; et perdam Babylonis nomen et reliquias et germen et progeniem, dicit Dominus;
23 »Dat ću ga u posjed ježevima i močvarama. Pomest ću ga metlom zatornom« – riječ je Jahve nad vojskama.	23 et ponam eam in possessionem ericii et in paludes aquarum, et scopabo eam in scopa destructionis ”, dicit Dominus exercituum.
24 Zakleo se Jahve nad vojskama: »Što zamislih, zbit će se, što naumih, izvršit će se!	24 Iuravit Dominus exercituum dicens: “ Profecto, ut putavi, ita erit; et quomodo mente tractavi, sic eveniet.
25 Skršit ću Asur u svojoj zemlji, zgazit ću ga na svojim gorama. Jaram njegov s njih će spasti, spast će im s pleća breme njegovo.«	25 Conteram Assyrium in terra mea et in montibus meis conculcabo eum; et auferetur ab eis iugum eius, et onus illius ab umero eorum tolletur ”.
26 Takva je odluka stvorena protiv čitave zemlje; takva je ruka pružena protiv svih naroda!	26 Hoc consilium, quod initum est super omnem terram, et haec est manus extenta super universas gentes.
27 A kad Jahve nad vojskama odluči, tko da se usprotivi? Kada ruku ispruži, tko da je odvrati?	27 Dominus enim exercituum decrevit, et quis poterit infirmare? Et manus eius extenta, et quis avertet eam?
28 One godine kad je umro kralj Ahaz, bî objavljeno ovo proroštvo:	28 In anno, quo mortuus est rex Achaz, factum est oraculum istud:
29 Ne raduj se, sva Filistejo, što se slomi štap koji te udarao, jer će iz korijena zmijinjeg izaći ljutica što će izleći zmaja krilatoga.	29 “ Ne laeteris, Philisthaea omnis tu, quoniam comminuta est virga percussoris tui; de radice enim colubri egredietur regulus, et semen eius draco volans.
30 Ubogi će pásti na mojim pašnjacima i u pouzdanju počivati siromasi; glađu ću pomoriti rod tvoj i pobiti što od tebe ostane.	30 Et pascentur primogeniti egenorum, et pauperes fiducialiter requiescent; et interire faciam in fame radicem tuam et reliquias tuas interficiam.
31 Kukajte, vrata! Zapomaži, grade! Strepi, sva Filistejo! Jer sa sjevera dim dolazi i čete njegove ne napušta nitko!	31 Ulula, porta! Clama, civitas! Contremisce, Philisthaea omnis; ab aquilone enim fumus venit, et non est fugitivus in agminibus eius ”.
32 Što će se tad odgovoriti glasnicima naroda? »Jahve zasnova Sion, i u njem su zaštićeni siromasi njegova naroda.«	32 Et quid respondebitur nuntiis gentis? “ Quia Dominus fundavit Sion, et in ipsam confugiunt pauperes populi eius ”.