Psalms 137

New American Bible	Hrvatska Biblija
¹ By the rivers of Babylon we sat mourning and weeping when we remembered Zion.	¹ Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;
² On the poplars of that land we hung up our harps.	² o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.
³ There our captors asked us for the words of a song; Our tormentors, for a joyful song: "Sing for us a song of Zion!"	³ I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: »Pjevajte nam pjesmu sionsku!«
⁴ But how could we sing a song of the LORD in a foreign land?	⁴ Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!
⁵ If I forget you, Jerusalem, may my right hand wither.	⁵ Nek’ se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
⁶ May my tongue stick to my palate if I do not remember you, If I do not exalt Jerusalem beyond all my delights.	⁶ Nek’ mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!
⁷ Remember, LORD, against Edom that day at Jerusalem. They said: "Level it, level it down to its foundations!"	⁷ Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: »Rušite! Srušite ga do temelja!«
⁸ Fair Babylon, you destroyer, happy those who pay you back the evil you have done us!	⁸ Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!
⁹ Happy those who seize your children and smash them against a rock.	⁹ Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!