Lucas 16

Torna indietro

Bibbia Vulgata Clementina	Hrvatska Biblija
¹ Dicebat autem et ad discipulos suos : Homo quidam erat dives, qui habebat villicum : et hic diffamatus est apud illum quasi dissipasset bona ipsius.	¹ Govoraše i svojim učenicima: »Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja.
² Et vocavit illum, et ait illi : Quid hoc audio de te ? redde rationem villicationis tuæ : jam enim non poteris villicare.	² Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!’
³ Ait autem villicus intra se : Quid faciam, quia dominus meus aufert a me villicationem ? Fodere non valeo, mendicare erubesco.	³ Nato upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se.
⁴ Scio quid faciam, ut, cum amotus fuero a villicatione, recipiant me in domos suas.	⁴ Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.’«
⁵ Convocatis itaque singulis debitoribus domini sui, dicebat primo : Quantum debes domino meo ?	⁵ »I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: ‘Koliko duguješ gospodaru mojemu?’ On reče: ‘Sto bata ulja.’
⁶ At ille dixit : Centum cados olei. Dixitque illi : Accipe cautionem tuam : et sede cito, scribe quinquaginta.	⁶ A on će mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.’
⁷ Deinde alii dixit : Tu vero quantum debes ? Qui ait : Centum coros tritici. Ait illi : Accipe litteras tuas, et scribe octoginta.	⁷ Zatim reče drugomu: ‘A ti, koliko ti duguješ?’ On odgovori: ‘Sto kora pšenice.’ Kaže mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’«
⁸ Et laudavit dominus villicum iniquitatis, quia prudenter fecisset : quia filii hujus sæculi prudentiores filiis lucis in generatione sua sunt.	⁸ »I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti.«
⁹ Et ego vobis dico : facite vobis amicos de mammona iniquitatis : ut, cum defeceritis, recipiant vos in æterna tabernacula.	⁹ »I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.«
¹⁰ Qui fidelis est in minimo, et in majori fidelis est : et qui in modico iniquus est, et in majori iniquus est.	¹⁰ »Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten.
¹¹ Si ergo in iniquo mammona fideles non fuistis quod verum est, quis credet vobis ?	¹¹ Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti?
¹² Et si in alieno fideles non fuistis, quod vestrum est, quis dabit vobis ?	¹² I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?«
¹³ Nemo servus potest duobus dominis servire : aut enim unum odiet, et alterum diliget : aut uni adhærebit, et alterum contemnet. Non potestis Deo servire et mammonæ.	¹³ »Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«
¹⁴ Audiebant autem omnia hæc pharisæi, qui erant avari : et deridebant illum.	¹⁴ Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se.
¹⁵ Et ait illis : Vos estis qui justificatis vos coram hominibus : Deus autem novit corda vestra : quia quod hominibus altum est, abominatio est ante Deum.	¹⁵ On im reče: »Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.«
¹⁶ Lex et prophetæ usque ad Joannem : ex eo regnum Dei evangelizatur, et omnis in illud vim facit.	¹⁶ »Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija.
¹⁷ Facilius est autem cælum et terram præterire, quam de lege unum apicem cadere.	¹⁷ Lakše će nebo i zemlja proći negoli propasti i jedan potezić Zakona.«
¹⁸ Omnis qui dimittit uxorem suam et alteram ducit, mœchatur : et qui dimissam a viro ducit, mœchatur.	¹⁸ »Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub.«
¹⁹ Homo quidam erat dives, qui induebatur purpura et bysso, et epulabatur quotidie splendide.	¹⁹ »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.
²⁰ Et erat quidam mendicus, nomine Lazarus, qui jacebat ad januam ejus, ulceribus plenus,	²⁰ A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima
²¹ cupiens saturari de micis quæ cadebant de mensa divitis, et nemo illi dabat : sed et canes veniebant, et lingebant ulcera ejus.	²¹ i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.«
²² Factum est autem ut moreretur mendicus, et portaretur ab angelis in sinum Abrahæ. Mortuus est autem et dives, et sepultus est in inferno.	²² »Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan.
²³ Elevans autem oculos suos, cum esset in tormentis, vidit Abraham a longe, et Lazarum in sinu ejus :	²³ Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara
²⁴ et ipse clamans dixit : Pater Abraham, miserere mei, et mitte Lazarum ut intingat extremum digiti sui in aquam, ut refrigeret linguam meam, quia crucior in hac flamma.	²⁴ pa zavapi: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’
²⁵ Et dixit illi Abraham : Fili, recordare quia recepisti bona in vita tua, et Lazarus similiter mala : nunc autem hic consolatur, tu vero cruciaris :	²⁵ Reče nato Abraham: ‘Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš.
²⁶ et in his omnibus inter nos et vos chaos magnum firmatum est : ut hi qui volunt hinc transire ad vos, non possint, neque inde huc transmeare.	²⁶ K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’«
²⁷ Et ait : Rogo ergo te, pater, ut mittas eum in domum patris mei :	²⁷ »Nato će bogataš: ‘Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga.
²⁸ habeo enim quinque fratres : ut testetur illis, ne et ipsi veniant in hunc locum tormentorum.	²⁸ Imam petoricu braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’
²⁹ Et ait illi Abraham : Habent Moysen et prophetas : audiant illos.	²⁹ Kaže Abraham: ‘Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’
³⁰ At ille dixit : Non, pater Abraham : sed si quis ex mortuis ierit ad eos, pœnitentiam agent.	³⁰ A on će: ‘O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’
³¹ Ait autem illi : Si Moysen et prophetas non audiunt, neque si quis ex mortuis resurrexerit, credent.	³¹ Reče mu: ‘Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Vetus Testamentum

Novum Testamentum

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati