Evanđelje po Luki 6

Torna indietro

Hrvatska Biblija	Bibbia Vulgata Clementina
¹ Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli.	¹ Factum est autem in sabbato secundo, primo, cum transiret per sata, vellebant discipuli ejus spicas, et manducabant confricantes manibus.
² A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?«	² Quidam autem pharisæorum, dicebant illis : Quid facitis quod non licet in sabbatis ?
³ Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci?	³ Et respondens Jesus ad eos, dixit : Nec hoc legistis quod fecit David, cum esurisset ipse, et qui cum illo erant ?
⁴ Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?«	⁴ quomodo intravit in domum Dei, et panes propositionis sumpsit, et manducavit, et dedit his qui cum ipso erant : quos non licet manducare nisi tantum sacerdotibus ?
⁵ I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«	⁵ Et dicebat illis : Quia dominus est Filius hominis etiam sabbati.
⁶ Druge subote uđe u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla.	⁶ Factum est autem in alio sabbato, ut intraret in synagogam, et doceret. Et erat ibi homo, et manus ejus dextra erat arida.
⁷ Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže.	⁷ Observabant autem scribæ et pharisæi si in sabbato curaret, ut invenirent unde accusarent eum.
⁸ A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani na sredinu!« On usta i stade.	⁸ Ipse vero sciebat cogitationes eorum : et ait homini qui habebat manum aridam : Surge, et sta in medium. Et surgens stetit.
⁹ A Isus im reče: »Pitam ja vas: je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?«	⁹ Ait autem ad illos Jesus : Interrogo vos si licet sabbatis benefacere, an male : animam salvam facere, an perdere ?
¹⁰ Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: »Ispruži ruku!« On učini tako – i ruka mu zdrava.	¹⁰ Et circumspectis omnibus dixit homini : Extende manum tuam. Et extendit : et restituta est manus ejus.
¹¹ A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa.	¹¹ Ipsi autem repleti sunt insipientia, et colloquebantur ad invicem, quidnam facerent Jesu.
¹² Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu.	¹² Factum est autem in illis diebus, exiit in montem orare, et erat pernoctans in oratione Dei.
¹³ Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima:	¹³ Et cum dies factus esset, vocavit discipulos suos : et elegit duodecim ex ipsis (quos et apostolos nominavit) :
¹⁴ Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja,	¹⁴ Simonem, quem cognominavit Petrum, et Andream fratrem ejus, Jacobum, et Joannem, Philippum, et Bartholomæum,
¹⁵ i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj,	¹⁵ Matthæum, et Thomam, Jacobum Alphæi, et Simonem, qui vocatur Zelotes,
¹⁶ i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica.	¹⁶ et Judam Jacobi, et Judam Iscariotem, qui fuit proditor.
¹⁷ Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog	¹⁷ Et descendens cum illis, stetit in loco campestri, et turba discipulorum ejus, et multitudo copiosa plebis ab omni Judæa, et Jerusalem, et maritima, et Tyri, et Sidonis,
¹⁸ nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi.	¹⁸ qui venerant ut audirent eum, et sanarentur a languoribus suis. Et qui vexabantur a spiritibus immundis, curabantur.
¹⁹ Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.	¹⁹ Et omnis turba quærebat eum tangere : quia virtus de illo exibat, et sanabat omnes.
²⁰ On podigne oči prema učenicima i govoraše: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!	²⁰ Et ipse elevatis oculis in discipulis suis, dicebat : Beati pauperes, quia vestrum est regnum Dei.
²¹ Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!	²¹ Beati qui nunc esuritis, quia saturabimini. Beati qui nunc fletis, quia ridebitis.
²² Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega!	²² Beati eritis cum vos oderint homines, et cum separaverint vos, et exprobraverint, et ejicerint nomen vestrum tamquam malum propter Filium hominis.
²³ Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!«	²³ Gaudete in illa die, et exsultate : ecce enim merces vestra multa est in cælo : secundum hæc enim faciebant prophetis patres eorum.
²⁴ »Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu!	²⁴ Verumtamen væ vobis divitibus, quia habetis consolationem vestram.
²⁵ Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!	²⁵ Væ vobis, qui saturati estis : quia esurietis. Væ vobis, qui ridetis nunc : quia lugebitis et flebitis.
²⁶ Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«	²⁶ Væ cum benedixerint vobis homines : secundum hæc enim faciebant pseudoprophetis patres eorum.
²⁷ »Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima,	²⁷ Sed vobis dico, qui auditis : diligite inimicos vestros, benefacite his qui oderunt vos.
²⁸ blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.«	²⁸ Benedicite maledicentibus vobis, et orate pro calumniantibus vos.
²⁹ »Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.	²⁹ Et qui te percutit in maxillam, præbe et alteram. Et ab eo qui aufert tibi vestimentum, etiam tunicam noli prohibere.
³⁰ Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj.«	³⁰ Omni autem petenti te, tribue : et qui aufert quæ tua sunt, ne repetas.
³¹ »I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.«	³¹ Et prout vultis ut faciant vobis homines, et vos facite illis similiter.
³² »Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje.	³² Et si diligitis eos qui vos diligunt, quæ vobis est gratia ? nam et peccatores diligentes se diligunt.
³³ Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine.	³³ Et si benefeceritis his qui vobis benefaciunt, quæ vobis est gratia ? siquidem et peccatores hoc faciunt.
³⁴ Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.«	³⁴ Et si mutuum dederitis his a quibus speratis recipere, quæ gratia est vobis ? nam et peccatores peccatoribus fœnerantur, ut recipiant æqualia.
³⁵ »Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.«	³⁵ Verumtamen diligite inimicos vestros : benefacite, et mutuum date, nihil inde sperantes : et erit merces vestra multa, et eritis filii Altissimi, quia ipse benignus est super ingratos et malos.
³⁶ »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.«	³⁶ Estote ergo misericordes sicut et Pater vester misericors est.
³⁷ »Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se.	³⁷ Nolite judicare, et non judicabimini : nolite condemnare, et non condemnabimini. Dimittite, et dimittemini.
³⁸ Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.«	³⁸ Date, et dabitur vobis : mensuram bonam, et confertam, et coagitatam, et supereffluentem dabunt in sinum vestrum. Eadem quippe mensura, qua mensi fueritis, remetietur vobis.
³⁹ A kaza im i prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti?	³⁹ Dicebat autem illis et similitudinem : Numquid potest cæcus cæcum ducere ? nonne ambo in foveam cadunt ?
⁴⁰ Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.«	⁴⁰ Non est discipulus super magistrum : perfectus autem omnis erit, si sit sicut magister ejus.
⁴¹ »Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?	⁴¹ Quid autem vides festucam in oculo fratris tui, trabem autem, quæ in oculo tuo est, non consideras ?
⁴² Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«	⁴² aut quomodo potes dicere fratri tuo : Frater, sine ejiciam festucam de oculo tuo : ipse in oculo tuo trabem non videns ? Hypocrita, ejice primum trabem de oculo tuo : et tunc perspicies ut educas festucam de oculo fratris tui.
⁴³ »Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom.	⁴³ Non est enim arbor bona, quæ facit fructus malos : neque arbor mala, faciens fructum bonum.
⁴⁴ Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.«	⁴⁴ Unaquæque enim arbor de fructu suo cognoscitur. Neque enim de spinis colligunt ficus : neque de rubo vindemiant uvam.
⁴⁵ »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.«	⁴⁵ Bonus homo de bono thesauro cordis sui profert bonum : et malus homo de malo thesauro profert malum. Ex abundantia enim cordis os loquitur.
⁴⁶ »Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam?	⁴⁶ Quid autem vocatis me Domine, Domine : et non facitis quæ dico ?
⁴⁷ Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan:	⁴⁷ Omnis qui venit ad me, et audit sermones meos, et facit eos, ostendam vobis cui similis sit :
⁴⁸ sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena.	⁴⁸ similis est homini ædificanti domum, qui fodit in altum, et posuit fundamentum super petram : inundatione autem facta, illisum est flumen domui illi, et non potuit eam movere : fundata enim erat super petram.
⁴⁹ A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.«	⁴⁹ Qui autem audit, et non facit, similis est homini ædificanti domum suam super terram sine fundamento : in quam illisus est fluvius, et continuo cecidit : et facta est ruina domus illius magna.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati