Evanđelje po Luki 18

¹Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:²»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario.³U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’⁴No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak,⁵jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«⁶Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac!⁷Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu?⁸Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?«⁹Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu:¹⁰»Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.¹¹Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.¹²Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’¹³A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’¹⁴Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.«¹⁵A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili.¹⁶A Isus ih dozva i reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.«¹⁷»Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.«¹⁸I upita ga neki uglednik: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?«¹⁹Reče mu Isus: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.²⁰Zapovijedi znaš:
Ne čini preljuba!
Ne ubij!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Poštuj oca svoga i majku!«²¹A onaj će: »Sve sam to čuvao od mladosti.«²²Čuvši to, Isus mu reče: »Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.«²³Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat.²⁴Vidjevši ga, reče Isus: »Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje!²⁵Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«²⁶Koji su to čuli, rekoše: »Pa tko se onda može spasiti?«²⁷A on će: »Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.«²⁸Nato reče Petar: »Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.«²⁹Isus će im: »Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega,³⁰a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.«³¹I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: »Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci:³²doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan;³³i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.«³⁴No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno.³⁵A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio.³⁶Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to.³⁷Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.«³⁸Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!«³⁹Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!«⁴⁰Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga:⁴¹»Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.«⁴²Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.«⁴³I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati