| 1 Solían acercarse a Jesús todos los publicanos y los pecadores a escucharlo. | 1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. |
| 2 Y los fariseos y los escribas murmuraban diciendo: «Ese acoge a los pecadores y come con ellos». | 2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« |
| 3 Jesús les dijo esta parábola: | 3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu: |
| 4 «¿Quién de vosotros que tiene cien ovejas y pierde una de ellas, no deja las noventa y nueve en el desierto y va tras la descarriada, hasta que la encuentra? | 4 »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? |
| 5 Y, cuando la encuentra, se la carga sobre los hombros, muy contento; | 5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan |
| 6 y, al llegar a casa, reúne a los amigos y a los vecinos, y les dice: “¡Alegraos conmigo!, he encontrado la oveja que se me había perdido”. | 6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ |
| 7 Os digo que así también habrá más alegría en el cielo por un solo pecador que se convierta que por noventa y nueve justos que no necesitan convertirse. | 7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.« |
| 8 O ¿qué mujer que tiene diez monedas, si se le pierde una, no enciende una lámpara y barre la casa y busca con cuidado, hasta que la encuentra? | 8 »Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? |
| 9 Y, cuando la encuentra, reúne a las amigas y a las vecinas y les dice: “¡Alegraos conmigo!, he encontrado la moneda que se me había perdido”. | 9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ |
| 10 Os digo que la misma alegría tendrán los ángeles de Dios por un solo pecador que se convierta». | 10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« |
| 11 También les dijo: «Un hombre tenía dos hijos; | 11 I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. |
| 12 el menor de ellos dijo a su padre: “Padre, dame la parte que me toca de la fortuna”. El padre les repartió los bienes. | 12 Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. |
| 13 No muchos días después, el hijo menor, juntando todo lo suyo, se marchó a un país lejano, y allí derrochó su fortuna viviendo perdidamente. | 13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.« |
| 14 Cuando lo había gastado todo, vino por aquella tierra un hambre terrible, y empezó él a pasar necesidad. | 14 »Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. |
| 15 Fue entonces y se contrató con uno de los ciudadanos de aquel país que lo mandó a sus campos a apacentar cerdos. | 15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. |
| 16 Deseaba saciarse de las algarrobas que comían los cerdos, pero nadie le daba nada. | 16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.« |
| 17 Recapacitando entonces, se dijo: “Cuántos jornaleros de mi padre tienen abundancia de pan, mientras yo aquí me muero de hambre. | 17 »Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! |
| 18 Me levantaré, me pondré en camino adonde está mi padre, y le diré: Padre, he pecado contra el cielo y contra ti; | 18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! |
| 19 ya no merezco llamarme hijo tuyo: trátame como a uno de tus jornaleros”. | 19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’« |
| 20 Se levantó y vino adonde estaba su padre; cuando todavía estaba lejos, su padre lo vio y se le conmovieron las entrañas; y, echando a correr, se le echó al cuello y lo cubrió de besos. | 20 »Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. |
| 21 Su hijo le dijo: “Padre, he pecado contra el cielo y contra ti; ya no merezco llamarme hijo tuyo”. | 21 A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ |
| 22 Pero el padre dijo a sus criados: “Sacad enseguida la mejor túnica y vestídsela; ponedle un anillo en la mano y sandalias en los pies; | 22 A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! |
| 23 traed el ternero cebado y sacrificadlo; comamos y celebremos un banquete, | 23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo |
| 24 porque este hijo mío estaba muerto y ha revivido; estaba perdido y lo hemos encontrado”. Y empezaron a celebrar el banquete. | 24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.« |
| 25 Su hijo mayor estaba en el campo. Cuando al volver se acercaba a la casa, oyó la música y la danza, | 25 »A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru |
| 26 y llamando a uno de los criados, le preguntó qué era aquello. | 26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. |
| 27 Este le contestó: “Ha vuelto tu hermano; y tu padre ha sacrificado el ternero cebado, porque lo ha recobrado con salud”. | 27 A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ |
| 28 Él se indignó y no quería entrar, pero su padre salió e intentaba persuadirlo. | 28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. |
| 29 Entonces él respondió a su padre: “Mira: en tantos años como te sirvo, sin desobedecer nunca una orden tuya, a mí nunca me has dado un cabrito para tener un banquete con mis amigos; | 29 A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. |
| 30 en cambio, cuando ha venido ese hijo tuyo que se ha comido tus bienes con malas mujeres, le matas el ternero cebado”. | 30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ |
| 31 Él le dijo: “Hijo, tú estás siempre conmigo, y todo lo mío es tuyo; | 31 Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. |
| 32 pero era preciso celebrar un banquete y alegrarse, porque este hermano tuyo estaba muerto y ha revivido; estaba perdido y lo hemos encontrado”». | 32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’« |