Psalmi 89

Biblija Hrvatski	LXX
1 Poučna pjesma. Ezrahijca Etana.	1 προσευχη του μωυση ανθρωπου του θεου κυριε καταφυγη εγενηθης ημιν εν γενεα και γενεα
2 O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka, kroza sva koljena vjernost ću tvoju naviještati.	2 προ του ορη γενηθηναι και πλασθηναι την γην και την οικουμενην και απο του αιωνος εως του αιωνος συ ει
3 Ti reče: »Zavijeke je sazdana ljubav moja!« U nebu utemelji vjernost svoju:	3 μη αποστρεψης ανθρωπον εις ταπεινωσιν και ειπας επιστρεψατε υιοι ανθρωπων
4 »Savez sklopih s izabranikom svojim, zakleh se Davidu, sluzi svome:	4 οτι χιλια ετη εν οφθαλμοις σου ως η ημερα η εχθες ητις διηλθεν και φυλακη εν νυκτι
5 tvoje potomstvo održat ću dovijeka, za sva koljena sazdat ću prijestolje tvoje.«	5 τα εξουδενωματα αυτων ετη εσονται το πρωι ωσει χλοη παρελθοι
6 Nebesa veličaju čudesa tvoja, Jahve, i tvoju vjernost u zboru svetih.	6 το πρωι ανθησαι και παρελθοι το εσπερας αποπεσοι σκληρυνθειη και ξηρανθειη
7 Ta tko je u oblacima ravan Jahvi, tko li je Jahvi sličan među sinovima Božjim?	7 οτι εξελιπομεν εν τη οργη σου και εν τω θυμω σου εταραχθημεν
8 Bog je strahovit u zboru svetih, velik i strašan svima oko sebe.	8 εθου τας ανομιας ημων ενωπιον σου ο αιων ημων εις φωτισμον του προσωπου σου
9 Jahve, Bože nad vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje.	9 οτι πασαι αι ημεραι ημων εξελιπον και εν τη οργη σου εξελιπομεν τα ετη ημων ως αραχνην εμελετων
10 Ti zapovijedaš bučnome moru, obuzdavaš silu valova njegovih;	10 αι ημεραι των ετων ημων εν αυτοις εβδομηκοντα ετη εαν δε εν δυναστειαις ογδοηκοντα ετη και το πλειον αυτων κοπος και πονος οτι επηλθεν πραυτης εφ' ημας και παιδευθησομεθα
11 ti sasječe Rahaba i zgazi, snažnom mišicom rasu dušmane svoje.	11 τις γινωσκει το κρατος της οργης σου και απο του φοβου σου τον θυμον σου
12 Tvoja su nebesa i tvoja je zemlja, zemljin krug ti si sazdao i sve što je na njemu;	12 εξαριθμησασθαι την δεξιαν σου ουτως γνωρισον και τους πεπεδημενους τη καρδια εν σοφια
13 sjever i jug ti si stvorio, Tabor i Hermon kliču imenu tvojemu.	13 επιστρεψον κυριε εως ποτε και παρακληθητι επι τοις δουλοις σου
14 Tvoja je mišica snažna, ruka čvrsta, desnica dignuta.	14 ενεπλησθημεν το πρωι του ελεους σου και ηγαλλιασαμεθα και ευφρανθημεν εν πασαις ταις ημεραις ημων
15 Pravda i pravednost temelj su prijestolja tvoga, ljubav i istina koračaju pred tobom.	15 ευφρανθημεν ανθ' ων ημερων εταπεινωσας ημας ετων ων ειδομεν κακα
16 Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve,	16 και ιδε επι τους δουλους σου και τα εργα σου και οδηγησον τους υιους αυτων
17 u tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi.	17 και εστω η λαμπροτης κυριου του θεου ημων εφ' ημας και τα εργα των χειρων ημων κατευθυνον εφ' ημας
18 Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša.
19 Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš.
20 Nekoć si u viđenju govorio pobožnima svojim: »Junaku stavih krunu na glavu, izabranika iz naroda izdigoh;
21 nađoh Davida, slugu svoga, svetim ga svojim uljem pomazah,
22 da ruka moja svagda ostane s njime i moja mišica da ga krijepi.
23 Neće ga nadmudriti dušmanin, niti oboriti sin bezakonja.
24 Razbit ću pred njim protivnike njegove, pogubit ću mrzitelje njegove.
25 Vjernost moja i dobrota bit će s njime i u mome imenu rast će mu snaga.
26 Pružit ću njegovu ruku nad more, do Rijeke desnicu njegovu.
27 On će me zvati: ‘Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.’
28 A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta.
29 Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i savez svoj vjeran.
30 Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski.
31 Ako li mu sinovi zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim,
32 ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih;
33 šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu,
34 ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje.
35 Neću povrijediti saveza svojega i neću poreći obećanja svoga.
36 Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću:
37 potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce,
38 ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu.«
39 A sada ti ga odbi i odbaci, silno se razgnjevi na pomazanika svoga.
40 Prezre savez sa slugom svojim i krunu njegovu do zemlje ponizi.
41 Razvali sve zidine njegove, njegove utvrde u ruševine baci.
42 Pljačkaju ga svi što naiđu, na ruglo je susjedima svojim.
43 Podiže desnicu dušmana njegovih i obradova protivnike njegove.
44 Otupi oštricu mača njegova, u boju mu ne pomože.
45 Njegovu sjaju kraj učini, njegovo prijestolje na zemlju obori.
46 Skratio si dane mladosti njegove, sramotom ga pokrio.
47 Ta dokle ćeš, Jahve? Zar ćeš se uvijek skrivati? Hoće li gnjev tvoj k’o oganj gorjeti?
48 Sjeti se kako je kratak život moj, kako si ljude prolazne stvorio!
49 Tko živ smrti vidjeti neće? Tko će od ruke podzemlja dušu sačuvati?
50 Gdje li je, Jahve, tvoja dobrota iskonska kojom se Davidu zakle na vjernost svoju?
51 Sjeti se, Jahve, sramote slugu svojih: u srcu nosim svu mržnju pogana
52 s kojom nasrću dušmani tvoji, Jahve, s kojom nasrću na korake pomazanika tvoga.
53 Blagoslovljen Jahve dovijeka! Tako neka bude. Amen!