Psalmi 39

¹ Zborovođi. Jedutunu.
Psalam. Davidov.

² Odlučio sam: »Čuvat ću put svoj
da ne zgriješim jezikom;
usta ću svoja zauzdati
dokle god preda mnom bude bezbožnik.«

³ Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah,
ali uzalud – bol mi postade gorča.

⁴ U meni srce je gorjelo,
na samu pomisao buknuo bi oganj;
tad progovorih svojim jezikom:

⁵ »Objavi mi, Jahve, moj svršetak
i kolika je mjera mojih dana,
da znam kako sam ništavan.

⁶ Evo, pedljem si mi dane izmjerio,
život moj je kao ništa pred tobom:
tek dašak je svaki čovjek.

⁷ Poput sjene čovjek prolazi
tek dašak je sve bogatstvo njegovo:
zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.«

⁸ A sada, čemu da se nadam, Gospode?
Sva je nada moja u tebi!

⁹ Izbavi me svih mojih bezakonja,
ne daj da ruglo budem luđaku!

¹⁰ Šutim i usta ne otvaram,
jer tako si ti učinio.

¹¹ Bič svoj otkloni od mene,
jer izdišem pod težinom ruke tvoje.

¹² Ti kaznama popravljaš čovjeka
i sve mu najdraže kao moljac rastačeš:
tek dašak je svaki čovjek.

¹³ Čuj, o Jahve, molitvu moju,
vapaje mi poslušaj,
na suze se moje ne ogluši!
Jer u tebe ja sam došljak,
pridošlica kao svi oci moji.

¹⁴ Odvrati pogled od mene, da odahnem
prije nego odem i više ne budem!