Psalmi 137

¹ Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;

² o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.

³ I tada naši tamničari
zaiskaše od nas da pjevamo,
porobljivači naši zaiskaše da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

⁴ Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo
u zemlji tuđinskoj!

⁵ Nek’ se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

⁶ Nek’ mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

⁷ Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma
kako su u dan kobni Jeruzalemov
vikali oni: »Rušite!
Srušite ga do temelja!«

⁸ Kćeri babilonska, pustošiteljice,
blažen koji ti vrati milo za drago
za sva zla što si nam ih nanijela!

⁹ Blažen koji zgrabi i smrska
o stijenu tvoju dojenčad!