Psalmi 139

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ,	1 Magistro chori. David. Psalmus. Domine, scrutatus es et cognovisti me,
2 ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ.	2 tu cognovisti sessionem meam et resurrectionem meam. Intellexisti cogitationes meas de longe,
3 Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi.	3 semitam meam et accubitum meum investigasti. Et omnes vias meas perspexisti,
4 Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš.	4 quia nondum est sermo in lingua mea, et ecce, Domine, tu novisti omnia.
5 S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio.	5 A tergo et a fronte coartasti me et posuisti super me manum tuam.
6 Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio.	6 Mirabilis nimis facta est scientia tua super me, sublimis, et non attingam eam.
7 Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem?	7 Quo ibo a spiritu tuo et quo a facie tua fugiam?
8 Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u podzemlje legnem, i ondje si.	8 Si ascendero in caelum, tu illic es; si descendero in infernum, ades.
9 Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj,	9 Si sumpsero pennas aurorae et habitavero in extremis maris,
10 i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala.	10 etiam illuc manus tua deducet me, et tenebit me dextera tua.
11 Reknem li: »Nek’ me barem tmine zakriju i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!« –	11 Si dixero: “ Forsitan tenebrae compriment me, et nox illuminatio erit circa me ”,
12 ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost.	12 etiam tenebrae non obscurabuntur a te, et nox sicut dies illuminabitur - sicut tenebrae eius ita et lumen eius -.
13 Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu.	13 Quia tu formasti renes meos, contexuisti me in utero matris meae.
14 Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao,	14 Confitebor tibi, quia mirabiliter plasmatus sum; mirabilia opera tua, et anima mea cognoscit nimis.
15 kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje.	15 Non sunt abscondita ossa mea a te, cum factus sum in occulto, contextus in inferioribus terrae.
16 Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.	16 Imperfectum adhuc me viderunt oculi tui, et in libro tuo scripti erant omnes dies: ficti erant, et nondum erat unus ex eis.
17 Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.	17 Mihi autem nimis pretiosae cogitationes tuae, Deus; nimis gravis summa earum.
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!	18 Si dinumerabo eas, super arenam multiplicabuntur; si ad finem pervenerim, adhuc sum tecum.
19 De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek’ odstupe od mene!	19 Utinam occidas, Deus, peccatores; viri sanguinum, declinate a me.
20 Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani.	20 Qui loquuntur contra te maligne: exaltantur in vanum contra te.
21 Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji?	21 Nonne, qui oderunt te, Domine, oderam et insurgentes in te abhorrebam?
22 Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima.	22 Perfecto odio oderam illos, et inimici facti sunt mihi.
23 Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje:	23 Scrutare me, Deus, et scito cor meum; proba me et cognosce semitas meas
24 pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim!	24 et vide, si via vanitatis in me est, et deduc me in via aeterna.