Iacobi 1

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Jacobus, Dei et Domini nostri Jesu Christi servus, duodecim tribubus, quæ sunt in dispersione, salutem.	1 Jakov, sluga Boga i Gospodina Isusa Krista: dvanaestorim plemenima raseljeništva pozdrav.
2 Omne gaudium existimate fratres mei, cum in tentationes varias incideritis :	2 Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje
3 scientes quod probatio fidei vestræ patientiam operatur.	3 znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.
4 Patientia autem opus perfectum habet : ut sitis perfecti et integri in nullo deficientes.	4 Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostatka.
5 Si quis autem vestrum indiget sapientia, postulet a Deo, qui dat omnibus affluenter, et non improperat : et dabitur ei.	5 Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga, koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se.
6 Postulet autem in fide nihil hæsitans : qui enim hæsitat, similis est fluctui maris, qui a vento movetur et circumfertur :	6 Ali neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.
7 non ergo æstimet homo ille quod accipiat aliquid a Domino.	7 Neka takav ne misli da će primiti što od Gospodina –
8 Vir duplex animo inconstans est in omnibus viis suis.	8 čovjek duše dvoumne, nepostojan na svim putovima svojim.
9 Glorietur autem frater humilis in exaltatione sua :	9 Neka se brat niska soja ponosi svojim uzvišenjem,
10 dives autem in humilitate sua, quoniam sicut flos fœni transibit ;	10 a bogataš svojim poniženjem. Ta proći će kao cvijet trave:
11 exortus est enim sol cum ardore, et arefecit fœnum, et flos ejus decidit, et decor vultus ejus deperiit : ita et dives in itineribus suis marcescet.	11 sunce ogranu žarko te usahnu trava i cvijet njezin uvenu; dražest mu lica propade. Tako će i bogataš na stazama svojim usahnuti.
12 Beatus vir qui suffert tentationem : quoniam cum probatus fuerit, accipiet coronam vitæ, quam repromisit Deus diligentibus se.	12 Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.
13 Nemo cum tentatur, dicat quoniam a Deo tentatur : Deus enim intentator malorum est : ipse autem neminem tentat.	13 Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.
14 Unusquisque vero tentatur a concupiscentia sua abstractus, et illectus.	14 Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.
15 Deinde concupiscentia cum conceperit, parit peccatum : peccatum vero cum consummatum fuerit, generat mortem.	15 Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.
16 Nolite itaque errare, fratres mei dilectissimi.	16 Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
17 Omne datum optimum, et omne donum perfectum desursum est, descendens a Patre luminum, apud quem non est transmutatio, nec vicissitudinis obumbratio.	17 Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlilâ u kome nema promjene ni sjene od mijene.
18 Voluntarie enim genuit nos verbo veritatis, ut simus initium aliquod creaturæ ejus.	18 Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.
19 Scitis, fratres mei dilectissimi. Sit autem omnis homo velox ad audiendum : tardus autem ad loquendum, et tardus ad iram.	19 Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.
20 Ira enim viri justitiam Dei non operatur.	20 Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.
21 Propter quod abjicientes omnem immunditiam, et abundantiam malitiæ, in mansuetudine suscipite insitum verbum, quod potest salvare animas vestras.	21 Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.
22 Estote autem factores verbi, et non auditores tantum : fallentes vosmetipsos.	22 Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.
23 Quia si quis auditor est verbi, et non factor, hic comparabitur viro consideranti vultum nativitatis suæ in speculo :	23 Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:
24 consideravit enim se, et abiit, et statim oblitus est qualis fuerit.	24 promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.
25 Qui autem perspexerit in legem perfectam libertatis, et permanserit in ea, non auditor obliviosus factus, sed factor operis : hic beatus in facto suo erit.	25 A koji se òglêdâ u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.
26 Si quis autem putat se religiosum esse, non refrenans linguam suam, sed seducens cor suum, hujus vana est religio.	26 Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost.
27 Religio munda et immaculata apud Deum et Patrem, hæc est : visitare pupillos et viduas in tribulatione eorum, et immaculatum se custodire ab hoc sæculo.	27 Bogoljubnost čista i neokaljana jest: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, čuvati se neokaljanim od ovoga svijeta.