Zachariæ 1

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati

Torna indietro

Bibbia Vulgata Clementina Hrvatska Biblija
1 In mense octavo, in anno secundo Darii regis, factum est verbum Domini ad Zachariam filium Barachiæ filii Addo prophetam, dicens :1 Osmoga mjeseca druge godine Darijeve dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.
2 Iratus est Dominus super patres vestros iracundia.2 »Jahve se teško razgnjevio na oce vaše!
3 Et dices ad eos : Hæc dicit Dominus exercituum :
Convertimini ad me, ait Dominus exercituum,
et convertar ad vos, dicit Dominus exercituum.
3 Zatim im reci: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama’ – riječ je Jahve nad vojskama.
4 Ne sitis sicut patres vestri,
ad quos clamabant prophetæ priores, dicentes :
Hæc dicit Dominus exercituum :
Convertimini de viis vestris malis,
et de cogitationibus vestris pessimis :
et non audierunt, neque attenderunt ad me,
dicit Dominus.
4 ‘Ne budite poput svojih otaca koje su pozivali negdašnji proroci.’ Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Vratite se sa zlih putova svojih i od zlih djela. Ali oni nisu slušali ni pazili na mene’ – govori Jahve.
5 Patres vestri, ubi sunt ?
et prophetæ numquid in sempiternum vivent ?
5 ‘Gdje su sad oci vaši? Zar će dovijeka živjeti proroci?
6 Verumtamen verba mea, et legitima mea,
quæ mandavi servis meis prophetis,
numquid non comprehenderunt patres vestros,
et conversi sunt, et dixerunt :
Sicut cogitavit Dominus exercituum facere nobis
secundum vias nostras, et secundum adinventiones nostras,
fecit nobis ?
6 Ali moje riječi i odredbe, koje sam naložio slugama svojim prorocima, nisu li stigle vaše oce? Oni se obratiše i priznaše: ‘Jahve nad vojskama učinio je s nama kako bijaše namislio učiniti prema našim putovima i našim djelima.’«
7 In die vigesima et quarta undecimi mensis Sabath, in anno secundo Darii, factum est verbum Domini ad Zachariam filium Barachiæ filii Addo prophetam, dicens :7 Prvo viđenje: konjanici Dvadeset i četvrtog dana, jedanaestoga mjeseca, a to je mjesec sebat, druge godine Darijeve, dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.
8 Vidi per noctem, et ecce vir ascendens super equum rufum, et ipse stabat inter myrteta, quæ erant in profundo, et post eum equi rufi, varii, et albi.8 Imao sam noću viđenje. Gle, na riđanu čovjek jaše među mirtama koje imaju duboko korijenje, a iza njega konji riđi, smeđi i bijeli.
9 Et dixi : Quid sunt isti, domine mi ? Et dixit ad me angelus qui loquebatur in me : Ego ostendam tibi quid sint hæc.9 Upitah: »Koji su ovi, gospodaru?« Anđeo koji je sa mnom govorio reče mi: »Ja ću ti pokazati koji su.«
10 Et respondit vir qui stabat inter myrteta, et dixit : Isti sunt quos misit Dominus ut perambulent terram.10 Čovjek koji stajaše među mirtama odgovori: »Ovo su oni koje je poslao Jahve da obilaze zemlju.«
11 Et responderunt angelo Domini, qui stabat inter myrteta, et dixerunt : Perambulavimus terram, et ecce omnis terra habitatur, et quiescit.11 Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: »Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje.«
12 Et respondit angelus Domini, et dixit : Domine exercituum, usquequo tu non misereberis Jerusalem, et urbium Juda, quibus iratus es ? iste jam septuagesimus annus est.12 Tada progovori anđeo Jahvin i reče: »Jahve nad vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?«
13 Et respondit Dominus angelo qui loquebatur in me verba bona, verba consolatoria.13 A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima.
14 Et dixit ad me angelus qui loquebatur in me : Clama, dicens : Hæc dicit Dominus exercituum :
Zelatus sum Jerusalem et Sion zelo magno,
14 I anđeo koji je govorio sa mnom reče mi: »Objavi ovo: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Ljubavlju ljubomornom gorim za Jeruzalem i za Sion,
15 et ira magna ego irascor super gentes opulentas,
quia ego iratus sum parum,
ipsi vero adjuverunt in malum.
15 a velikim gnjevom plamtim na ohole narode, jer kad se ono malo rasrdih, oni prijeđoše mjeru.’
16 Propterea hæc dicit Dominus :
Revertar ad Jerusalem in misericordiis,
et domus mea ædificabitur in ea, ait Dominus exercituum,
et perpendiculum extendetur super Jerusalem.		16 Zato ovako govori Jahve: ‘Vraćam se Jeruzalemu s milosrđem; opet će u njemu sagraditi Dom moj’ – riječ je Jahve nad vojskama – ‘i opet će se u Jeruzalemu protezati uže mjeračko.’
17 Adhuc clama, dicens : Hæc dicit Dominus exercituum :
Adhuc affluent civitates meæ bonis,
et consolabitur adhuc Dominus Sion, et eliget adhuc Jerusalem.
17 I ovo poruči: Ovako govori Jahve nad vojskama: ‘Moji će se gradovi opet prelijevati obiljem, i Jahve će utješiti Sion, izabrati Jeruzalem.’«
18 Et levavi oculos meos, et vidi, et ecce quatuor cornua.
19 Et dixi ad angelum qui loquebatur in me : Quid sunt hæc ? Et dixit ad me : Hæc sunt cornua quæ ventilaverunt Judam, et Israël, et Jerusalem.
20 Et ostendit mihi Dominus quatuor fabros.
21 Et dixi : Quid isti veniunt facere ? Qui ait, dicens : Hæc sunt cornua quæ ventilaverunt Judam per singulos viros, et nemo eorum levavit caput suum : et venerunt isti deterrere ea, ut dejiciant cornua gentium, quæ levaverunt cornu super terram Juda ut dispergerent eam.