Vangelo secondo Luca 18
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
LA SACRA BIBBIA | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 Raccontò loro una parabola per mostrare che dovevano pregare sempre, senza stancarsi mai. | 1 Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: |
2 "In una città viveva un giudice che non temeva Dio e non si curava di nessuno. | 2 »U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. |
3 Nella stessa città viveva una vedova, che andava da lui e gli chiedeva: "Fammi giustizia contro il mio avversario". | 3 U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ‘Obrani me od mog tužitelja!’ |
4 Per un po' di tempo il giudice non volle, ma alla fine disse tra sé: "Anche se non temo Dio e non mi prendo cura degli uomini, | 4 No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ‘Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, |
5 tuttavia le farò giustizia e così non verrà continuamente a seccarmi". | 5 jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’« |
6 E il Signore soggiunse: "Avete udito ciò che dice il giudice ingiusto? | 6 Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! |
7 E Dio non farà giustizia ai suoi eletti che lo invocano giorno e notte? Tarderà ad aiutarli? | 7 Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? |
8 Vi dico che farà loro giustizia prontamente. Ma il Figlio dell'uomo, quando verrà, troverà la fede sulla terra?". | 8 Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« |
9 Disse poi un'altra parabola per alcuni che erano persuasi di essere giusti e disprezzavano gli altri: | 9 Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge podcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: |
10 "Due uomini salirono al tempio per pregare: uno era fariseo e l'altro pubblicano. | 10 »Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. |
11 Il fariseo se ne stava in piedi e pregava così tra sé: "O Dio, ti ringrazio perché non sono come gli altri uomini, rapaci, ingiusti, adùlteri, e neppure come questo pubblicano. | 11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik. |
12 Io digiuno due volte alla settimana e offro la decima parte di quello che possiedo". | 12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ |
13 Il pubblicano invece si fermò a distanza e non osava neppure alzare lo sguardo al cielo, ma si batteva il petto dicendo: "O Dio, sii benigno con me, peccatore". | 13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku!’ |
14 Vi dico che questi tornò a casa giustificato, l'altro invece no, perché chi si esalta sarà umiliato e chi si umilia sarà esaltato". | 14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.« |
15 Gli presentavano anche dei bimbi perché li toccasse, ma i discepoli, vedendo questo, li sgridavano. | 15 A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. |
16 Allora Gesù li chiamò vicino a sé e disse: "Lasciate che i fanciulli vengano a me e non glielo impedite, perché il regno di Dio è di quelli che sono simili a loro. | 16 A Isus ih dozva i reče: »Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje.« |
17 In verità vi dico: chi non accoglie il regno di Dio come un fanciullo, non vi entrerà". | 17 »Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« |
18 E un capo lo interrogò: "Maestro buono, che cosa devo fare per ottenere la vita eterna?". | 18 I upita ga neki uglednik: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« |
19 Gesù gli rispose: "Perché mi dici buono? Nessuno è buono, tranne Dio. | 19 Reče mu Isus: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. |
20 Conosci i comandamenti: Non commettere adulterio, non uccidere, non rubare, non dire il falso, ama tuo padre e tua madre". | 20 Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!« |
21 Quell'uomo disse: "Tutto questo l'ho osservato fin dalla mia giovinezza". | 21 A onaj će: »Sve sam to čuvao od mladosti.« |
22 Udito ciò, Gesù gli disse: "Ti manca ancora una cosa: vendi tutto quello che hai e dàllo ai poveri, così avrai un tesoro nei cieli; poi vieni e seguimi". | 22 Čuvši to, Isus mu reče: »Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« |
23 Ma quello, udite queste parole, diventò molto triste. Era infatti molto ricco. | 23 Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. |
24 Gesù, notando la sua tristezza, disse: "Come è difficile per coloro che sono ricchi entrare nel regno di Dio. | 24 Vidjevši ga, reče Isus: »Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! |
25 E' più facile che un cammello passi attraverso la cruna di un ago, piuttosto che un ricco entri nel regno di Dio". | 25 Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.« |
26 Quelli che ascoltavano domandarono: "Ma allora chi può salvarsi?". | 26 Koji su to čuli, rekoše: »Pa tko se onda može spasiti?« |
27 Egli rispose: "Ciò che è impossibile agli uomini, è possibile a Dio". | 27 A on će: »Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.« |
28 Pietro allora disse: "Vedi, noi abbiamo lasciato le nostre cose e ti abbiamo seguito". | 28 Nato reče Petar: »Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom.« |
29 Gesù rispose loro: "In verità vi dico: non c'è nessuno che abbia lasciato casa, moglie, fratelli, genitori e figli per il regno di Dio, | 29 Isus će im: »Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, |
30 che non riceva molto di più in questo tempo e nel secolo avvenire la vita eterna". | 30 a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni.« |
31 Poi prese con sé i Dodici e disse loro: "Ecco che saliamo a Gerusalemme e si compirà tutto quello che è stato scritto dai profeti circa il Figlio dell'uomo. | 31 I uzevši sa sobom dvanaestoricu, reče im: »Evo uzlazimo u Jeruzalem i na Sinu Čovječjem ispunit će se sve što su napisali proroci: |
32 Sarà consegnato ai pagani, sarà insultato, coperto di offese e di sputi; | 32 doista, bit će predan poganima, izrugan, zlostavljan i popljuvan; |
33 e, dopo averlo flagellato, lo uccideranno. Ma il terzo giorno risusciterà". | 33 i pošto ga izbičuju, ubit će ga, ali on će treći dan ustati.« |
34 Ma essi non capirono nulla di tutto questo: il significato di quel discorso rimase per loro oscuro e non riuscivano affatto a capire. | 34 No oni ništa od toga ne razumješe. Te im riječi bijahu skrivene i ne shvaćahu što bijaše rečeno. |
35 Mentre si stava avvicinando a Gerico, un cieco era seduto sul bordo della strada e chiedeva l'elemosina. | 35 A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. |
36 Sentendo passare la folla, domandò che cosa accadesse. | 36 Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. |
37 Gli risposero: "E' Gesù di Nazaret che passa!". | 37 Rekoše mu: »Isus Nazarećanin prolazi.« |
38 Allora si mise a gridare: "Gesù, figlio di Davide, abbi pietà di me!". | 38 Tada povika: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!« |
39 Quelli che camminavano davanti lo sgridavano per farlo tacere. Ma il cieco gridava ancor più forte: "Figlio di Davide, abbi pietà di me!". | 39 Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: »Sine Davidov, smiluj mi se!« |
40 Gesù allora si fermò e ordinò che gli portassero il cieco. Quando fu vicino, gli domandò: | 40 Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: |
41 "Che cosa vuoi che faccia per te?". Egli rispose: "Signore, che io ci veda". | 41 »Što hoćeš da ti učinim?« A on će: »Gospodine, da progledam.« |
42 E Gesù gli disse: "Vedi! La tua fede ti ha salvato". | 42 Isus će mu: »Progledaj! Vjera te tvoja spasila.« |
43 Subito ci vide di nuovo e si mise a seguirlo, ringraziando Dio. Anche la gente che era presente, alla vista del fatto, si mise a lodare Dio. | 43 I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu. |