Jeremija 23

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 »Jao pastirima koji upropašćuju i raspršuju ovce paše moje« – riječ je Jahvina.	1 “Vae pastoribus, qui disper dunt et dissipant gregem pascuae meae!,dicit Dominus.
2 Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: »Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato ću se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših« – riječ je Jahvina.	2 Ideo haec dicit Dominus, Deus Israel, ad pastores, qui pascuntpopulum meum: Vos dissipastis gregem meum et eiecistis eos et non visitastiseos; ecce ego visitabo super vos malitiam operum vestrorum, ait Dominus.
3 »I sam ću skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit će plodne i množit će se.	3 Etego congregabo reliquias gregis mei de omnibus terris, ad quas eiecero eos, etconvertam eos ad rura sua, et crescent et multiplicabuntur.
4 I podići ću im pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti, niti će se gubiti« – riječ je Jahvina.	4 Et suscitabo supereos pastores, et pascent eos; non formidabunt ultra et non pavebunt, et nullusquaeretur ex numero, dicit Dominus.
5 »Evo dolaze dani« – riječ je Jahvina – »podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar i činit će pravo i pravicu u zemlji.	5 Ecce dies veniunt, dicit Dominus, et suscitabo David germen iustum; et regnabit rex et sapiens erit et faciet iudicium et iustitiam in terra.
6 U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: ‘Jahve, Pravda naša.’«	6 In diebus illis salvabitur Iuda, et Israel habitabit confidenter; et hoc est nomen, quod vocabunt eum: Dominus iustitia nostra.
7 »Zato, evo, dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad se više neće govoriti: ‘Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske’,	7 Propter hoc ecce dies veniunt, dicit Dominus, et non dicent ultra: “VivitDominus, qui eduxit filios Israel de terra Aegypti!”,
8 nego: ‘Živoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao, tako da obitavaju u zemlji svojoj.’«	8 sed: “Vivit Dominus,qui eduxit et adduxit semen domus Israel de terra aquilonis et de cunctisterris!”, ad quas eieceram eos; et habitabunt in terra sua ”.
9 Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršću mi kosti, sličan sam pijancu, čovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim riječima:	9 Ad prophetas. Contritum est cor meum in medio mei, contremuerunt omnia ossa mea; factus sum quasi vir ebrius et quasi homo madidus a vino, a facie Domini et a facie verborum sanctorum eius;
10 »Jer zemlja je puna preljubnikâ; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moć im je nepravda.	10 quia adulteris repleta est terra, quia a facie maledictionis luxit terra, arefacta sunt arva deserti, factus est cursus eorum malus, et fortitudo eorum iniustitia.
11 Da, i prorok i svećenik zlikovci su, čak i u domu svome nađoh im pakost« – riječ je Jahvina.	11 “ Propheta namque et sacerdos polluti sunt, et in domo mea inveni malum eorum, ait Dominus.
12 »Stog će im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku će posrtati i padati. Jer ja ću na njih svaliti nesreću u godine kazne njihove« – riječ je Jahvina.	12 Idcirco via eorum erit quasi lubricum; in tenebras proicientur et cadent in eis; afferam enim super eos mala, annum visitationis eorum, ait Dominus.
13 »I u prorokâ Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski.	13 Et in prophetis Samariae vidi fatuitatem: prophetabant in Baal et decipiebant populum meum Israel.
14 Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!«	14 Et in prophetis Ierusalem vidi horribilia: adulterium faciunt et in mendacio ambulant; et confortaverunt manus pessimorum, ut non converteretur unusquisque a malitia sua: facti sunt mihi omnes ut Sodoma, et habitatores eius quasi Gomorra ”.
15 I zato Jahve nad vojskama ovako govori o prorocima: »Evo, nahranit ću ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potječe pokvara u svoj zemlji.«	15 Propterea haec dicit Dominus exercituum ad prophetas: “ Ecce ego cibabo eos absinthio et potabo eos felle; a prophetis enim Ierusalem egressa est pollutio super omnem terram.
16 Ovako govori Jahve nad vojskama: »Ne slušajte riječî prorokâ: oni vas obmanjuju, objavljuju viđenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih;	16 Haec dicit Dominus exercituum: Nolite audire verba prophetarum, quiprophetant vobis et decipiunt vos; visionem cordis sui loquuntur, non de oreDomini.
17 govore onima što preziru riječ Jahvinu: ‘Bit će s vama mir!’ a onima što slijede glas svog srca okorjelog: ‘Nikakvo vas zlo neće snaći!’«	17 Dicunt his, qui despiciunt me: “Locutus est Dominus: Pax erit vobis”; et omni, qui ambulat in pravitate cordis sui, dixerunt: “Non veniet super vos malum”.
18 Ta tko bijaše na vijećanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao riječ njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti?	18 Quis enim affuit in consilio Domini et vidit et audivit sermonem eius? Quisconsideravit verbum illius et audivit?
19 Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan i svaljuje na glave bezbožničke.	19 Ecce turbo Domini, indignatio egressa est, et tempestas erumpens super caput impiorum irruet.
20 Jahvin se gnjev neće stišati, dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno ćete to razumjeti.	20 Non cessabit furor Domini, usque dum faciat et usque dum compleat cogitationes cordis sui; in novissimis diebus intellegetis consilium eius.
21 »Ne poslah ti prorokâ, a ipak trče! Ne govorih im, a ipak prorokuju!	21 Non mittebam prophetas, et ipsi currebant; non loquebar ad eos, et ipsi prophetabant.
22 Jest, da bijahu na mom vijećanju, moje bi riječi narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih!	22 Si stetissent in consilio meo, nota fecissent verba mea populo meo et avertissent utique eos a via sua mala et ab operibus suis pessimis.
23 Ta, zar sam ja Bog samo iz blizine« – riječ je Jahvina – »zar iz daljine nisam više Bog?	23 Putasne Deus e vicino ego sum, dicit Dominus, et non Deus de longe?
24 Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim?« – riječ je Jahvina. »Ne ispunjam li ja nebo i zemlju?« – riječ je Jahvina.	24 Si occultabitur vir in absconditis, ego non videbo eum?, dicit Dominus. Numquid non caelum et terram ego impleo?, dicit Dominus.
25 »Čuo sam što govore proroci koji prorokuju laži u ime moje i tvrde: ‘Usnio sam! Usnio sam!’	25 Audivi, quae dixerunt prophetae prophetantes in nomine meo mendacium atquedicentes: “Somniavi, somniavi”.
26 Dokle će među prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega?	26 Usquequo istud est in corde prophetarumvaticinantium mendacium et prophetantium seductionem cordis sui?
27 Misle da će svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postići da narod moj zaboravi ime moje, kao što već oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala!	27 Qui voluntfacere, ut obliviscatur populus meus nominis mei, propter somnia eorum, quaenarrat unusquisque ad proximum suum, sicut obliti sunt patres eorum nominis meipropter Baal.
28 Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je riječ moja, neka po istini objavljuje riječ moju!« »Što je zajedničko slami i žitu?« – riječ je Jahvina.	28 Propheta, qui habet somnium, narret somnium et, qui habetsermonem meum, loquatur sermonem meum vere. Quid paleis ad triticum?, dicit Dominus.
29 »Nije li riječ moja poput vatre« – riječ je Jahvina – »i nije li slična malju što razbija pećinu?«	29 Numquid non verba mea sunt quasi ignis, dicit Dominus, et quasi malleus conterens petram?
30 »Evo me stoga protiv proroka« – riječ je Jahvina – »koji jedan drugome kradu moje riječi.	30 Propterea ecce ego ad prophetas, aitDominus, qui furantur verba mea unusquisque a proximo suo.
31 Evo me protiv proroka« – riječ je Jahvina – »koji mlate jezikom i proroštva kuju.	31 Ecce ego adprophetas, ait Dominus, qui assumunt linguas suas et aiunt: “Dicit Dominus”.
32 Evo me protiv proroka« – riječ je Jahvina – »koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajući ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi« – riječ je Jahvina.	32 Ecce ego ad prophetantes somnia mendacii, ait Dominus, qui narraverunt ea etseduxerunt populum meum in mendaciis suis et in iactantia sua, cum ego nonmisissem eos nec mandassem eis; qui nihil profuerunt populo huic, dicit Dominus.
33 »A ako te ovaj narod, ili prorok, ili svećenik, zapita: ‘Što je breme Jahvino?’, odgovori im: ‘Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem’« – riječ je Jahvina.	33 Si interrogaverit te populus iste vel propheta aut sacerdos dicens: “Quodest onus Domini”, dices ad eos: Vos estis onus; proiciam quippe vos, dicitDominus.
34 »A reče li koji prorok ili svećenik, ili tko iz naroda: ‘Breme Jahvino’, kaznit ću toga čovjeka i dom njegov.	34 Et propheta et sacerdos et populus, qui dicit: “Onus Domini”,visitabo super virum illum et super domum eius.
35 Ovako morate govoriti svaki svome bližnjemu i svaki svome bratu: ‘Što je Jahve odgovorio?’ ili ‘Što je Jahve rekao?’	35 Haec dicetis unusquisque adproximum et ad fratrem suum: “Quid respondit Dominus?” et “Quid locutusest Dominus?”.
36 Ali ‘Breme Jahvino’ da više niste spomenuli, jer je breme svakome riječ njegova.« Jer vi iskrivljujete riječi Boga živoga, Jahve nad vojskama, našega Boga!	36 Sed “Onus Domini” ultra non memorabitis, quia onus eritunicuique sermo suus, et pervertitis verba Dei viventis, Domini exercituum, Deinostri.
37 Ovako reci proroku: »Što ti je Jahve odgovorio?« ili »Što je Jahve rekao?«	37 Haec dices ad prophetam: “Quid respondit tibi Dominus?” et “Quidlocutus est Dominus?”.
38 Ali ako kažete »Breme Jahvino«, ovako govori Jahve: »Zato što se služite riječju ‘Breme Jahvino’, premda sam vam poručio da je ne izgovarate,	38 Si autem “Onus Domini” dixeritis, propter hochaec dicit Dominus: Quia dixistis sermonem istum: “Onus Domini”, et misi advos dicens: Nolite dicere: “Onus Domini”;
39 ja ću visoko podići i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim!	39 propterea, ecce ego tollam vosportans et proiciam vos et civitatem, quam dedi vobis et patribus vestris, afacie mea;
40 I svalit ću na vas vječnu sramotu i vječnu porugu koja se neće zaboraviti.«	40 et dabo vos in opprobrium sempiternum et in ignominiam aeternam,quae numquam oblivione delebitur ”.