Psalmi 94

Biblija Hrvatski	VULGATA
1 Bože osvetniče, Jahve, Bože osvetniče, pokaži se.	1 Laus cantici ipsi David. Venite, exsultemus Domino ; jubilemus Deo salutari nostro ;
2 Ustani, ti što sudiš zemlju, po zasluzi plati oholima!	2 præoccupemus faciem ejus in confessione, et in psalmis jubilemus ei :
3 Dokle će bezbošci, Jahve, dokle će se bezbošci hvastati?	3 quoniam Deus magnus Dominus, et rex magnus super omnes deos.
4 Dokle će brbljati, drsko govoriti, dokle će se bezakonici hvastati?	4 Quia in manu ejus sunt omnes fines terræ, et altitudines montium ipsius sunt ;
5 Tlače narod tvoj, Jahve, i baštinu tvoju pritišću;	5 quoniam ipsius est mare, et ipse fecit illud, et siccam manus ejus formaverunt.
6 kolju udovicu i pridošlicu, sirotama život oduzimlju	6 Venite, adoremus, et procidamus, et ploremus ante Dominum qui fecit nos :
7 i govore: »Jahve ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!«	7 quia ipse est Dominus Deus noster, et nos populus pascuæ ejus, et oves manus ejus.
8 Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti?	8 Hodie si vocem ejus audieritis, nolite obdurare corda vestra
9 Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?	9 sicut in irritatione, secundum diem tentationis in deserto, ubi tentaverunt me patres vestri : probaverunt me, et viderunt opera mea.
10 Onaj što odgaja narode da ne kazni – Onaj što ljude uči mudrosti?	10 Quadraginta annis offensus fui generationi illi, et dixi : Semper hi errant corde.
11 Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne.	11 Et isti non cognoverunt vias meas : ut juravi in ira mea : Si introibunt in requiem meam.
12 Blago onom koga ti poučavaš, Jahve, i učiš zakonu svojemu:
13 da mu mir udijeliš od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu.
14 Jer neće Jahve odbaciti naroda svojega i svoje baštine neće napustiti;
15 jer će se pravo dosuditi pravednosti i za njom će ići svi čestiti srcem.
16 Tko će ustati za me protiv zlotvora? Tko će se zauzeti za me protiv zločinaca?
17 Da mi Jahve ne pomaže, brzo bih sišao u mjesto tišine.
18 Čim pomislim: »Noga mi posrće«, dobrota me tvoja, o Jahve, podupire.
19 Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe dušu vesele.
20 Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona?
21 Nek’ samo pritišću dušu pravednog, nek’ osuđuju krv nedužnu:
22 Jahve mi je utvrda, Bog – hrid utočišta moga.
23 Platit će im bezakonje njihovo, njihovom će ih zloćom istrijebiti, istrijebit će ih Jahve, Bog naš.