Prva Knjiga Ljetopisa 16

¹ Tada unesoše Kovčeg Božji i postaviše ga usred šatora koji mu bijaše razapeo David. Onda su prinijeli paljenice i pričesnice pred Bogom.

² Pošto je prinio paljenice i pričesnice, David blagoslovi narod Jahvinim imenom.

³ Onda razdijeli svim Izraelcima, ljudima i ženama, svakome po jedan okrugao kruh, komad mesa i kolač od suhoga grožđa.

⁴ Onda je postavio pred Jahvinim Kovčegom službenike među levitima da uznose, slave i hvale Jahvu, Boga Izraelova, i to:

⁵ poglavara Asafa, a drugoga za njim Zahariju, zatim Jeiela, Šemiramota, Jehiela, Matitju, Eliaba, Benaju, Obed-Edoma i Jeiela s harfama i citrama; Asaf je udarao u cimbale.

⁶ Svećenici Benaja i Jahaziel bili su bez prijekida s trubama pred Kovčegom saveza Jahvina.

⁷ Toga dana povjeri David prvi put Asafu i njegovoj braći da slave Jahvu ovom pohvalnicom:

⁸ »Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime;
navješćujte među narodima djela njegova!

⁹ Pjevajte mu, svirajte mu,
propovijedajte sva njegova čudesa!

¹⁰ Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Jahvu!

¹¹ Tražite Jahvu i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!

¹² Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih.

¹³ Izraelov rod njegov je sluga,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici.

¹⁴ On je Jahve, Bog naš;
po svoj su zemlji njegovi sudovi!

¹⁵ Sjećajte se uvijek njegova Saveza,
Riječi koju objavi tisući naraštaja;

¹⁶ Saveza koji sklopi s Abrahamom
i njegove zakletve Izaku.

¹⁷ Ustanovi je kao zakon Jakovu,
Izraelu vječni savez.

¹⁸ Govoreći: ‘Tebi ću dati kanaansku zemlju
kao dio u baštinu vašu,

¹⁹ kad vas još bješe malo na broju,
vrlo malo, i kad bjeste pridošlice u njoj.’

²⁰ Išli su od naroda do naroda,
iz jednoga kraljevstva k drugom narodu.

²¹ Ne dopusti nikom da ih tlači,
kažnjavaše zbog njih kraljeve:

²² ‘Ne dirajte u moje pomazanike,
ne činite zla mojim prorocima!’

²³ Pjevaj Jahvi, sva zemljo,
navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo!

²⁴ Kazujte poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.

²⁵ Velik je Jahve, hvale predostojan, strašniji od svih bogova.

²⁶ Ništavni su svi bozi národâ.
Jahve stvori nebesa.

²⁷ Slava je i veličanstvo pred njim,
sila i radost u Svetištu njegovu.

²⁸ Dajte Jahvi, narodna plemena,
dajte Jahvi slavu i silu!

²⁹ Dajte Jahvi slavu imena njegova,
nosite prinose i dolazite pred njegovo lice!
Poklonite se Jahvi u sjaju svetosti njegove!

³⁰ Strepi pred njim, zemljo sva!
Učvrstio je svemir da se ne poljulja.

³¹ Neka se vesele nebesa i neka klikće zemlja;
neka se govori među poganima: ‘Jahve kraljuje!’

³² Neka huči more i što je u njemu;
nek’ se raduje polje i što je na njemu!

³³ Neka klikće šumsko drveće pred Jahvom,
jer dolazi da sudi zemlji.

³⁴ Slavite Jahvu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova.

³⁵ I recite: ‘Spasi nas, o Bože, Spasitelju naš,
i saberi nas i izbavi nas od bezbožnih naroda,
da slavimo tvoje sveto ime,
da se ponosimo tvojom slavom.

³⁶ Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka do vijeka!’
Sav narod neka kaže: ‘Amen! Aleluja!’«

³⁷ I ondje pred Kovčegom saveza Jahvina ostaviše Asafa i njegovu braću da služe pred Kovčegom bez prestanka, koliko treba iz dana u dan;

³⁸ i Obed-Edoma s njegovom braćom, njih šezdeset i osam, i Obed-Edoma, Jedutunova sina, i Hosu, da budu vratari;

³⁹ a svećenika Sadoka s njegovom braćom svećenicima pred Jahvinim Prebivalištem na uzvišici u Gibeonu

⁴⁰ da prinose paljenice Jahvi na žrtveniku za paljenice bez prestanka, jutrom i večerom, i da vrše sve što je napisano u Zakonu koji je Jahve odredio Izraelu;

⁴¹ s njima Hemana i Jedutuna i ostale izabrane, koji su bili poimence spomenuti, da slave Jahvu, »jer je vječna njegova ljubav«;

⁴² i to Hemana i Jedutuna da trube u trube i udaraju u cimbale i druga glazbala Bogu na čast; a Jedutunove sinove da budu vratari.

⁴³ Tada se razišao sav narod, svatko svojoj kući; a David se vratio da blagoslovi svoj dvor.