Druga knjiga o Kraljevima 3

¹Joram, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine Jošafatova kraljevanja u Judeji. I vladao je dvanaest godina.²Činio je što je zlo u očima Jahvinim, ali ne kao njegov otac i mati, jer je uklonio Baalov stup što ga bijaše podigao njegov otac.³Ali je prianjao uz grijeh kojim je Jeroboam, sin Nebatov, zavodio Izraela; i nije odstupao od njega.⁴Moabaca Meša, kralj moapski, bio je stočar i slao je izraelskom kralju u danak stotinu tisuća janjaca i vunu od stotine tisuća ovnova.⁵Ali kad je umro Ahab, pobuni se kralj moapski protiv izraelskog kralja.⁶U to je baš vrijeme kralj Joram izišao iz Samarije i izvršio smotru svih Izraelaca.⁷Zatim je poručio judejskom kralju Jošafatu: »Moapski se kralj pobunio protiv mene. Hoćeš li sa mnom u rat protiv Moabaca?« Judejski kralj odgovori: »Hoću! Ja kao ti, moj narod kao tvoj narod, moji konji kao i tvoji konji.«⁸I doda: »Kojim ćemo putem?« A drugi mu odgovori: »Kroz Edomsku pustinju.«⁹I tako krenu izraelski kralj s judejskim kraljem i s kraljem edomskim. Sedam su dana lutali, a nije bilo vode četama ni stoci koja je išla za njima.¹⁰Tada povika kralj izraelski: »Jao, Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima!«¹¹Ali Jošafat reče: »Nema li tu proroka Jahvina da se preko njega posavjetujemo s Jahvom?« Tada odgovori jedan između slugu izraelskoga kralja: »Ovdje je Elizej, sin Šafatov, koji je lijevao vodu na Ilijine ruke.«¹²Jošafat reče: »U njega je riječ Božja.« I kralj izraelski, kralj judejski i kralj edomski odoše Elizeju.¹³A Elizej reče kralju izraelskom: »Što ja imam s tobom? Potraži proroke svoga oca i proroke svoje majke!« Izraelski kralj odgovori mu: »Ne! Jer Jahve je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moapcima.«¹⁴Elizej uzvrati: »Tako mi živoga Jahve Sebaota, komu služim, kad ne bih gledao na judejskog kralja Jošafata, ne bih ti obraćao pažnje niti bih te pogledao.¹⁵Sada mi dovedite svirača.«
I dok je glazbenik svirao, siđe ruka Jahvina nada nj.¹⁶I on reče: »Ovako veli Jahve: ‘Iskopajte u ovoj dolini mnogo jama.¹⁷Jer ovako veli Jahve: nećete osjetiti vjetra niti ćete vidjeti dažda, a ova će se dolina napuniti vodom. I pit ćete vi, vaša marva i vaša stoka.’¹⁸Ali to još nije ništa u očima Jahve: on će predati Moab u vaše ruke.¹⁹Vi ćete zauzeti sve utvrđene gradove, posjeći sve plodno drveće, zatrpati sve izvore i opustošiti najbolja polja: kamenjem ćete ih zasijati.«²⁰I doista, ujutro, u vrijeme kad se prinosi žrtva, dođe voda od Edoma i preplavi svu okolinu.²¹Kad su Moapci čuli da su kraljevi došli s njima ratovati, pozvaše sve koji bijahu sposobni za oružje i postaviše ih na granicu.²²Kad su ujutro ustali i kad je sunce granulo nad onom vodom, Moapcima se sa strane voda učini crvenom kao krv.²³I rekoše: »To je krv! Zacijelo su se kraljevi međusobno pobili i jedan drugoga pogubili. A sada: na plijen, Moapci!«²⁴Ali kad su stigli do izraelskog tabora, digoše se Izraelci i potukoše Moapce, tako te ovi pobjegoše pred njima. A Izraelci pojuriše da dotuku Moapce.²⁵Razorili su im gradove, bacali svaki po kamen na najbolje njive da ih zaspu, zatrpali izvore i posjekli sve plodno drveće. Konačno, ostao je samo grad Kir Harešet; praćari su ga opkolili i tukli ga.²⁶Kada je moapski kralj vidio da neće izdržati bitku, uze sa sobom sedam stotina ljudi naoružanih mačevima, pokuša se probiti i doći do kralja edomskog, ali ne uspje.²⁷Tada uze svoga sina prvenca, koji ga imaše naslijediti, i prinese ga kao paljenicu na zidu.
To se tako silno zgadilo Izraelcima te odoše od njih i vratiše se u svoju zemlju.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati