Druga knjiga o Kraljevima 13

¹ Dvadeset i treće godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina.

² On je činio što je zlo u očima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao.

³ Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme.

⁴ Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.

⁵ Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije.

⁶ Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji.

⁷ Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuća pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi.

⁸ Ostala povijest Joahazova, sve što je učinio i poduzimao, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

⁹ Joahaz je počinuo sa svojim ocima i bî pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega.

¹⁰ Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina.

¹¹ Činio je što je zlo u očima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.

¹² Ostala povijest Joaševa, sve što je učinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

¹³ Joaš je počinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve.

¹⁴ Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, dođe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reče mu: »Oče moj, oče moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!«

¹⁵ Elizej mu reče: »Uzmi lûk i strijele.« I on dohvati lûk i strijele.

¹⁶ Elizej će tada kralju: »Nategni lûk!« I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve,

¹⁷ zatim reče: »Otvori prozor prema istoku.« I on ga otvori, a nato će Elizej: »Odapni!« I on odape, a Elizej reče: »Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednička strijela nad Aramejcima! Do nogu ćeš potući Aramejce kod Afeka.«

¹⁸ I nastavi: »Uzmi strijele!« On ih uze. Elizej tada reče kralju: »Udri o zemlju!« On udari tri puta i stade.

¹⁹ Tada se rasrdi na njega Božji čovjek i reče: »Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako ćeš ih pobijediti samo tri puta.«

²⁰ Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljačkaške čete Moabaca napadale zemlju svake godine.

²¹ Dogodilo se te su neki, sahranjujući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge.

²² Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova.

²³ Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.

²⁴ Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega.

²⁵ Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.