Jeremija 49

¹ O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: »Izrael nema sinova,
nema nasljednika?
Zašto je Milkom baštinio Gad
i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima?

² Zato, evo, dolaze dani« –
riječ je Jahvina –
»i učinit ću da se zaore ratni krikovi
u Rabi sinova Amonovih,
i ona će biti humak poharani,
i naseobine njene ognjem popaljene.
Tada će Izrael opljačkati svoje pljačkaše« –
govori Jahve.

³ »Plači, Hešbone, jer Ar je opustošen,
zapomažite kćeri rapske.
Opašite kostrijet, tužbalice povedite,
obilazite s urezima.
Jer Milkom mora u izgnanstvo
sa svećenicima i knezovima.

⁴ Što se dičiš dolinom svojom,
kćeri odmetnice,
koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš:
‘Tko se usuđuje ustati protiv mene?’

⁵ Evo, svaljujem na te Stravu
odasvud uokolo:
bit ćete raspršeni, svak’ na svoju stranu,
i nitko bjegunce neće skupiti.

⁶ Ali uto ću opet promijeniti udes sinova Amonovih« – riječ je Jahvina.

⁷ Edoma O Edomu.
Ovako govori Jahve nad vojskama: »Zar nema više mudrosti u Temanu,
zar u razumnih nesta svjeta,
zar se izvjetrila mudrost njihova?

⁸ Bježite, gubite se i duboko se sakrijte,
stanovnici Dedana,
jer Ezavu propast nosim,
vrijeme kazne njegove.

⁹ Dođu li trgači k tebi,
ni pabirka neće ostaviti;
dođu li kradljivci noćni,
opljačkat će sve što žele.

¹⁰ Jer ja sam onaj što će Ezava pretražiti
i skrovišta mu otkriti
da se ne mogne sakriti.
Pleme je njegovo opustošeno:
nema ga više!
Nitko ne kaže:

¹¹ ‘Ostavi siročad svoju, ja ću je prehraniti
i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!’«

¹² Jer ovako govori Jahve: »Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu, moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti!

¹³ Jer samim se sobom zakleh« – riječ je Jahvina: »Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline.«

¹⁴ Jahve mi vijest uputi,
glasnik bî poslan k narodima:
»Skupite se! Krenite na nj, krenite!
Ustajte! U boj!

¹⁵ Jer, gle, učinit ću te malim među narodima,
prezrenim među ljudima.

¹⁶ Strah te tvoj zaveo,
uznositost srca tvoga,
ti koji živiš u pećinama kamenim
i držiš se visova planinskih
te viješ gnijezdo na timoru, k’o orlovi,
odande ću te strovaliti« –
riječ je Jahvina.

¹⁷ »Edom će postati pustoš; tko god njime prođe, zaprepastit će se i zviždati zbog svih rana njegovih.

¹⁸ Razorit će ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove« – govori Jahve. »Čovjek ondje neće stanovati, sin čovječji neće u njem boraviti.«

¹⁹ »Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske
na pašnjake vječno zelene.
Ali ću ga učas otjerati
i smjestiti ondje svog izabranika.
Jer tko je meni ravan?
I tko će mene na račun pozvati?
I koji će mi pastir odoljeti?«

²⁰ Zato čujte što je Jahve naumio
učiniti Edomu,
čujte što je nakanio
protiv stanovnika Temana:
i najsitniju jagnjad on će odvući,
i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima.

²¹ Od lomljave pada njina zemlja će se potresti,
razlijegat će se vapaj do Crvenog mora!

²² Gle, poput orla on se diže i lebdi,
nad Bosrom širi krila.
U dan onaj srce će junaka edomskih
biti kao srce žene u trudovima.

²³ O Damasku. »Smeteni su Hamat i Arpad
jer zlu vijest čuše.
Srce im se steže od užasa
i smirit se ne može.

²⁴ Obeshrabren je Damask, u bijeg udario,
strah ga spopao,
tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju.

²⁵ Kako? Napušten je slavni grad,
grad radosti moje!

²⁶ Zato će mladići njegovi popadati po trgovima,
svi će ratnici poginuti u onaj dan« –
riječ je Jahve nad vojskama.

²⁷ »Potpalit ću vatrom zidine Damaska:
plamen će proždrijeti dvor Ben-Hadadov.«

²⁸ O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski.
Ovako govori Jahve: »Ustajte, na Kedar navalite,
uništite sinove Istoka!

²⁹ Nek’ im se oduzmu šatori i stada,
šatorska krila i sva im oprema!
Neka im se deve odvedu,
i nek’ viču na njih: ‘Strava odasvud!’

³⁰ Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte,
žitelji Hasora« – riječ je Jahvina.
»Jer Nabukodonozor, kralj babilonski,
snuje naum protiv vas,
navalu smišlja:

³¹ ‘Ustajte, udarite na mirni narod
što živi bez straha’
– riječ je Jahvina –
‘što nema vrata ni zasuna,
što u osami prebiva!

³² Deve njihove bit će plijen,
mnoštvo ovaca otimačina!’
I raspršit ću ih na sve strane,
one ljude obrijanih zalizaka,
i dovest ću odasvud na njih nesreću«
– riječ je Jahvina.

³³ »Hasor će postati brlog čagaljski
i pustinja vječna.
Čovjek ondje neće prebivati,
neće se ondje nastaniti sin čovječji.«

³⁴ Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga.

³⁵ Ovako govori Jahve nad vojskama: »Lomim, evo, luk Elamov,
srž snage njegove.

³⁶ Četiri ću vjetra dognati na Elam
s četiri kraja neba
i raspršit Elamce u sva četiri vjetra,
i neće biti naroda kamo neće stići bjegunci elamski.

³⁷ Utjerat ću Elamcima strah u kosti
pred njihovim dušmanima.
Pustit ću na njih nesreću,
oganj gnjeva svojega.
Poslat ću mač za njima
dok ne budu sasvim uništeni.

³⁸ I postavit ću u Elamu prijesto svoj
i zatrt ću ondje kralja i sve knezove« – riječ je Jahvina.

³⁹ »Ali ću okrenut’ udes Elama« –
riječ je Jahvina.