Jeremija 16

¹ I dođe mi riječ Jahvina i reče:

² »Ne uzimaj sebi žene; i nemaj ni sinova ni kćeri na ovome mjestu.

³ Jer ovako govori Jahve o kćerima i sinovima koji će se roditi na ovome mjestu i o majkama koje će ih rađati i o očevima koji će ih imati u ovoj zemlji:

⁴ Oni će umrijeti smrću prebolnom, nitko ih neće oplakivati, niti će ih sahraniti. Pretvorit će se u gnoj za oranice, izginut će od mača i gladi, a njihova će trupla biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.«

⁵ Da, ovako govori Jahve: »Ne smiješ ući u kuću žalosti, ne idi naricati niti ih sažalijevati. Jer ja sam tom narodu uskratio mir svoj« – riječ je Jahvina – »ljubav i samilost.

⁶ Pomrijet će veliko i malo u ovoj zemlji i nitko ih neće pokopati. Nitko neće naricati nad njima, niti će zbog njih praviti ureza, niti kose šišati.

⁷ Za onog u žalosti neće kruh lomiti, da ga utješe zbog pokojnika, niti će mu tko pružiti pehar utjehe zbog smrti njegova oca ili majke njegove.

⁸ Ne ulazi u kuću slavlja da s njima sjediš i gostiš se.«

⁹ Jer ovako govori Jahve nad vojskama, Bog Izraelov: »Evo, učinit ću da s ovog mjesta i pred vašim očima i u ovim danima iščeznu poklici radosti i veselja i glasovi zaručnika i zaručnice.

¹⁰ A kad objaviš tom narodu sve ove riječi, pa te upitaju: ‘Zašto nam Jahve zaprijeti svom ovom golemom nesrećom; u čemu je zločinstvo naše i u čemu su grijesi naši što ih počinismo protiv Jahve, Boga našega?’ –

¹¹ onda im odgovori: ‘U tom što me ostaviše oci vaši’ – riječ je Jahvina – ‘i trčaše za tuđim bogovima da im služe i da im se klanjaju, a mene ostaviše i Zakona se moga ne držaše.

¹² A vi još gore učiniste nego oci vaši, jer evo, svaki se povodi za okorjelošću zloga srca svoga, a mene ne sluša.

¹³ Zato ću vas istjerati iz ove zemlje u zemlju koja vam je neznana, kao što bijaše i ocima vašim. Ondje ćete služiti tuđim bogovima danju i noću: jer neću vam se više smilovati!’«

¹⁴ »Zato, evo, dolaze dani« – riječ je Jahvina – »kad se više neće govoriti: ‘Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz Egipta’,

¹⁵ nego: ‘Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao.’ Vratit ću ih u zemlju njihovu koju dadoh ocima njihovim.«

¹⁶ »Evo, poslat ću mnogo ribara« – riječ je Jahvina – »koji će ih uloviti. A zatim ću dovesti mnoge lovce koji će ih goniti sa svih gora, i sa svih brežuljaka, i iz svih pećinskih rasjeklina.

¹⁷ Jer moje oči prate sve njihove putove: neće mi izmaći, niti se bezakonje njihovo može sakriti od očiju mojih.

¹⁸ Dvostruko ću naplatiti njihovo bezakonje i grijehe njihove, jer su truplima svojih grozota oskvrnuli moju zemlju i moju baštinu ispunili gnusobama.«

¹⁹ Jahve, snago moja i moja utvrdo,
utočište moje u danima nevolje!
K tebi će doći narodi
s krajeva zemlje. I govorit će:
»Samu nam laž oci namriješe,
ništavost i nemoć.«

²⁰ Ta stvara li čovjek sam sebi bogove,
to nikako nisu bogovi.

²¹ »Učinit ću, evo, da osjete,
da ovaj put zaista oćute
moju ruku i snagu moju,
i znat će da mi je ime Jahve.«