Psalmi 78
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA VOLGARE |
---|---|
1 Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj, narode moj, moj nauk, prikloni uho riječima usta mojih! | 1 Iddio, sono venute le genti nell' eredità tua; hanno contaminato il tempio santo; hanno posto Ierusalem in guardia de' giardini. |
2 Otvorit ću svoja usta na pouku, iznijet ću tajne iz vremena davnih. | 2 Hanno posto li corpi morti de' tuoi servi per cibo alli uccelli del cielo, le carni de' tuoi santi alle bestie della terra. |
3 Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, | 3 Hanno sparto loro sangue come acqua intorno a Ierusalem; e non era chi li seppellisse. |
4 nećemo kriti djeci njihovoj, predat ćemo budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini. | 4 Siamo fatti obbrobrio alli vicini nostri; biastema e schernio a quelli che sono attorno a noi. |
5 Svjedočanstvo podiže on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono što naredi ocima našim oni djeci svojoj objave, | 5 Insino a quando, Signore, ti adirerai nella fine, accenderassi come fuoco la tua vendetta? |
6 da sazna budući naraštaj, i sinovi koji će se roditi da djeci svojoj kazuju | 6 Spargi la tua ira sopra le genti che non ti hanno conosciuto, e sopra li regni che non hanno invocato il tuo nome. |
7 da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Božjih, već da vrše zapovijedi njegove, | 7 Per che hanno ingannato Iacob, e hanno disfatto il luogo suo. |
8 kako ne bi bili, kao oci njihovi, naraštaj buntovan, prkosan – naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. | 8 Non ti ricordare delle nostre antique iniquità; presto vengano le tue misericordie, per che siamo fatti molto poveri. |
9 Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenuše leđa. | 9 Aiutane, Iddio che sei nostra salute; e per la gloria del tuo nome liberaci, Signore; e abbi misericordia delli nostri peccati per il tuo nome; |
10 Saveza s Bogom ne održaše i ne htjedoše hoditi po zakonu njegovu. | 10 per che forse non dicano nelle genti : dov'è loro Iddio? e sia manifestata nelle nazioni, dinanzi alli occhi nostri, |
11 Zaboraviše na djela njegova, na čudesa koja im pokaza. | 11 la vendetta del sangue de' tuoi servi, il qual è sparto; venga nel tuo cospetto il pianto delli imprigionati. Secondo la grandezza del tuo braccio possiedi li figliuoli de' mortificati. |
12 Pred njihovim ocima činio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. | 12 E rendi alli vicini nostri, settuplo nel loro petto, loro improperio che hanno detto contra di te, Signore. |
13 On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdiže. | 13 Ma noi, tuo popolo e pecore della tua pastura, ti confesseremo IN SECULA. In la generazione e generazione annunziaremo la laude tua. |
14 Danju ih vodio oblakom, a svu noć ognjem blistavim. | |
15 U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. | |
16 Iz stijene izbi potoke te izvede vode k’o velike rijeke. | |
17 A oni jednako griješiše, prkosiše Višnjem u pustinji. | |
18 Boga su kušali u srcima svojim ištuć’ jela svojoj pohlepnosti. | |
19 Prigovarali su Bogu i pitali: »Može li Gospod stol u pustinji prostrti? | |
20 Eno, udari u hrid, i voda poteče i provreše potoci: a može li dati i kruha, i mesa pružiti svome narodu?« | |
21 Kad to začu Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdžba se razjari protiv Izraela, | |
22 jer ne vjerovaše Bogu niti se u njegovu pomoć uzdaše. | |
23 Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, | |
24 k’o kišu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. | |
25 Čovjek blagovaše kruh jakih; on im dade hrane do sitosti. | |
26 Probudi na nebu vjetar istočni i svojom silom južnjak dovede. | |
27 Prosu na njih mesa k’o prašine i ptice krilatice k’o pijeska morskoga. | |
28 Padoše usred njihova tabora i oko šatora njihovih. | |
29 Jeli su i nasitili se, želju njihovu on im ispuni. | |
30 Još nisu svoju utažili pohlepu i jelo im još bješe u ustima, | |
31 kad se srdžba Božja na njih raspali: pokosi smrću prvake njihove i mladiće pobi Izraelove. | |
32 Uza sve to griješiše dalje i ne vjerovaše u čudesna djela njegova. | |
33 I skonča im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svršetkom. | |
34 Kad ih ubijaše, tražiše ga i opet pitahu za Boga; | |
35 spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevišnji njihov otkupitelj. | |
36 Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. | |
37 Njihovo srce s njime ne bijaše, nit’ bijahu vjerni Savezu njegovu. | |
38 A on im milosrdno grijeh praštao i nije ih posmicao; često je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarošću. | |
39 Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraća se više. | |
40 Koliko mu prkosiše u pustinji i žalostiše ga u samotnom kraju! | |
41 Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova | |
42 ne spominjuć’ se ruke njegove ni dana kad ih od dušmana izbavi, | |
43 ni znakova njegovih u Egiptu, ni čudesnih djela u polju soanskom. | |
44 U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. | |
45 Posla na njih obade da ih žderu i žabe da ih more. | |
46 I predade skakavcu žetvu njihovu, i plod muke njihove žderaču. | |
47 Vinograde im tučom udari, a mrazom smokvike njihove. | |
48 I predade gradu njihova goveda i munjama stada njihova. | |
49 Obori na njih svu žestinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anđele nesreće. | |
50 I put gnjevu svojem otvori: ne poštedje im život od smrti, životinje im izruči pošasti. | |
51 Pobi u Egiptu sve prvorođeno, prvence u šatorju Hamovu. | |
52 I povede narod svoj kao ovce i vođaše ih kao stado kroz pustinju. | |
53 Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dušmane njihove. | |
54 U svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove što mu ih osvoji desnica. | |
55 Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli baštinu, pod šatorjem njihovim naseli plemena izraelska. | |
56 A oni iskušavali i gnjevili Boga višnjega i nisu držali zapovijedi njegovih. | |
57 Otpadoše, iznevjeriše se k’o oci njihovi, k’o lûk nepouzdan oni zatajiše. | |
58 Na gnjev ga nagnaše svojim uzvišicama, na ljubomor navedoše kumirima svojim. | |
59 Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. | |
60 I napusti boravište svoje u Šilu, šator u kojem prebivaše s ljudima. | |
61 Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dušmanske. | |
62 Narod svoj prepusti maču, raspali se na svoju baštinu. | |
63 Mladiće njihove oganj proguta, ne udaše se djevice njihove. | |
64 Svećenici njihovi padoše od mača, ne zaplakaše udove njihove. | |
65 Tad se k’o odà sna trgnu Gospodin, k’o ratnik vinom savladan. | |
66 Udari otraga dušmane svoje, sramotu im vječitu zadade. | |
67 On odbaci šator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, | |
68 već odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. | |
69 Sagradi svetište k’o nebo visoko, k’o zemlju utemelji ga dovijeka. | |
70 Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovčjih; | |
71 odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, baštinu njegovu. | |
72 I pasao ih je srcem čestitim i brižljivim rukama vodio. |