Knjiga o Jobu 23

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Job progovori i reče:	1 Respondens autem Iob ait:
2 »Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:	2 “ Nunc quoque in amaritu tudine est querela mea, et manus eius aggravata est super gemitum meum.
3 o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,	3 Quis mihi tribuat, ut cognoscam et inveniam illum et veniam usque ad solium eius?
4 pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.	4 Ponam coram eo iudicium et os meum replebo increpationibus,
5 Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!	5 ut sciam verba, quae mihi respondeat, et intellegam quid loquatur mihi.
6 Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.	6 Num multa fortitudine contendet mecum? Non! Ipse tantum audiat!
7 U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.	7 Tunc iustus disceptabit cum illo, et ego evaderem in perpetuo a iudice meo.
8 Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.	8 Si ad orientem iero, non apparet; si ad occidentem, non intellegam eum.
9 Ištem na sjeveru, al’ ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.	9 Si ad sinistram pergam, non apprehendam eum; si me vertam ad dexteram, non videbo illum.
10 Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k’o zlato ću izići!	10 Ipse vero scit viam meam, et, si probaverit me, quasi aurum egrediar.
11 Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć’;	11 Vestigia eius secutus est pes meus, viam eius custodivi et non declinavi ex ea.
12 slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.	12 A mandatis labiorum eius non recessi et in sinu meo abscondi verba oris eius.
13 Al’ htjedne li štogod, tko će ga odvratit’? Što zaželi dušom, to će ispuniti.	13 Ipse enim solus est, et quis repellet eum? Et anima eius, quodcumque voluit, hoc fecit.
14 Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!	14 Cum expleverit in me voluntatem suam, et alia multa similia praesto sunt ei;
15 Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.	15 et idcirco a facie eius turbatus sum et considerans eum timore sollicitor.
16 U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,	16 Deus mollivit cor meum, et Omnipotens conturbavit me.
17 premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.	17 Non enim perii propter imminentes tenebras, nec faciem meam operuit caligo.