Poslanica Hebrejima 1

¹ Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima;

² konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.

³ On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;

⁴ postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime.

⁵ Ta kome od anđelâ ikad reče:
Ti si sin moj,
danas te rodih;

ili pak:
Ja ću njemu biti otac,
a on će meni biti sin.

⁶ A opet, kad uvodi Prvorođenca u svijet, govori:
Nek pred njim nice padnu
svi anđeli Božji.

⁷ Za anđele veli:
Anđele čini vjetrovima,
sluge svoje plamenom ognjenim,

⁸ ali za Sina:
Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova,
i pravedno žezlo – žezlo je tvog kraljevstva.

⁹ Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje,
stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza
uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.

¹⁰ I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju
i nebo je djelo ruku tvojih.

¹¹ Propast će, ti ćeš ostati,
sve će ostarjeti kao odjeća.

¹² Mijenjaš ih poput haljine,
kao odjeću, i nestaju.
A ti si uvijek isti –
godinama tvojim nema kraja.

¹³ Za koga pak od anđelâ ikad reče:
Sjedi mi zdesna
dok ne položim neprijatelje tvoje
za podnožje nogama tvojim!?

¹⁴ Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one koji imaju baštiniti spasenje?