Prva knjiga o Kraljevima 1

¹ Kralj David bijaše ostario i odmakao u godinama; premda su ga pokrivali mnogim pokrivačima, nije se mogao ugrijati.

² Tada mu rekoše njegove sluge: »Trebalo bi potražiti za gospodara mladu djevojku koja bi dvorila kralja i služila mu: kad bude spavala na njegovu krilu, to će ugrijati kralja gospodara.«

³ Potražiše, dakle, lijepu djevojku po svoj zemlji izraelskoj; i nađoše Abišagu Šunamku te je dovedoše kralju.

⁴ Djevojka je bila izvanredno lijepa; njegovala je kralja i služila mu, ali je on ne upozna.

⁵ Uto se Adonija, sin Hagitin, pooholi i pomisli: »Ja ću biti kralj!« Zato nabavi sebi kola i konjanika i pedeset ljudi koji su išli pred njim.

⁶ Njegov ga otac za svoga života nikad nije ukorio niti ga kad upitao: »Zašto tako činiš?« Bio je, osim toga, stasit i lijep, a mati ga rodila poslije Abšaloma.

⁷ On se dogovarao s Joabom, sinom Sarvijinim, i sa svećenikom Ebjatarom, pa se obojica priključiše Adoniji.

⁸ Ali svećenik Sadok i Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej i Rei i junaci Davidovi ne pristadoše uz Adoniju.

⁹ Jednom nakla Adonija ovaca, volova i tovljene teladi za žrtvu kod Zoheledskog kamena, blizu izvora Rogela, te pozva svu svoju braću, sinove kraljeve, i sve Judejce u kraljevoj službi;

¹⁰ ali ne pozva proroka Natana, ni Benaje, ni ostalih junaka, a ni svoga brata Salomona.

¹¹ Tada reče Natan Bat-Šebi, majci Salomonovoj: »Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kraljem, a da David, naš gospodar, o tome i ne zna?

¹² Dođi da te savjetujem kako bi mogla spasiti život svoj i svoga sina Salomona.

¹³ Hajde, otiđi kralju Davidu i reci mu: ‘Zar se nisi ti, gospodaru moj kralju, zakleo svojoj službenici govoreći: Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, i on će sjediti na mome prijestolju! Kako sada Adonija posta kraljem?’

¹⁴ I dok ti budeš ondje i razgovarala se s kraljem, doći ću ja za tobom i potvrditi tvoje riječi.«

¹⁵ Bat-Šeba ode kralju u odaje – a on je bio vrlo star i Abišaga Šunamka služila mu.

¹⁶ Pokloni mu se Bat-Šeba i pade ničice pred kraljem, a kralj upita: »Što želiš?«

¹⁷ Ona mu odgovori: »Gospodaru, ti si se zakleo službenici svojoj Jahvom, Bogom svojim: ‘Tvoj sin Salomon kraljevat će poslije mene, on će sjesti na moje prijestolje.’

¹⁸ A sada je, evo, Adonija postao kraljem, a ti, kralju, gospodaru moj, ništa o tome i ne znaš!

¹⁹ Naklao je on mnogo volova, tovljene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, svećenika Ebjatara i vojskovođu Joaba, ali slugu tvoga Salomona nije pozvao.

²⁰ U tebe su sada, gospodaru moj i kralju, uprte oči svega Izraela da mu ti objaviš tko će te naslijediti na tvome prijestolju, kralju, gospodaru moj.

²¹ Inače, čim počine kralj, gospodar moj, kraj svojih otaca, ja i moj sin Salomon bit ćemo krivci.«

²² Dok je ona još govorila s kraljem, dođe prorok Natan.

²³ Javiše kralju: »Ovdje je prorok Natan.« On uđe kralju i pade ničice pred njim.

²⁴ Natan reče: »Gospodaru moj i kralju, jesi li ti odredio: ‘Adonija će kraljevati poslije mene i sjedit će na mome prijestolju?’

²⁵ Jer evo danas je sišao i naklao volova, ugojene teladi i ovaca za žrtvu i pozvao je sve sinove kraljeve, vojskovođe i svećenika Ebjatara; eno ih gdje jedu i piju s njim i kliču: ‘Živio kralj Adonija!’

²⁶ Ali mene, tvoga slugu, svećenika Sadoka, a ni Benaju, sina Jojadina, ni tvoga slugu Salomona nije pozvao.

²⁷ Zar se to dogodilo s voljom gospodara moga kralja, a da nisi obavijestio svoga vjernog slugu tko će biti nasljednik na prijestolju gospodara moga kralja?«

²⁸ Tada progovori David i reče: »Pozovite mi Bat-Šebu!« Ona dođe kralju i stupi preda nj.

²⁹ Kralj se tada zakle: »Tako mi Jahve živoga, koji me izbavio iz svih nevolja!

³⁰ Danas ću ti ispuniti kako sam ti se zakleo Jahvom, Bogom Izraelovim: tvoj će sin Salomon kraljevati poslije mene, on će sjediti na mome prijestolju!«

³¹ Nato se nakloni Bat-Šeba licem do zemlje, pokloni se pred kraljem i reče: »Neka vječno živi gospodar moj kralj David!«

³² A kralj David reče: »Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Benaju, sina Jojadina.«
I dođoše oni pred kralja,

³³ a on im reče: »Uzmite sluge svoga gospodara sa sobom, posadite moga sina Salomona na moju mazgu i odvedite ga do Gihona.

³⁴ Ondje neka ga svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja nad Izraelom. Zatrubite tada i obznanite: ‘Živio kralj Salomon!’

³⁵ Zatim se uspnite amo s njim i neka uđe i sjedne na moje prijestolje i neka kraljuje mjesto mene, jer moja je volja: on neka bude glava nad Izraelom i nad Judom.«

³⁶ Benaja, sin Jojadin, reče kralju: »Amen – tako neka bude! To je i riječ Jahve, Gospodara kraljeva!

³⁷ Kao što je Jahve bio s mojim gospodarem kraljem, tako neka bude i sa Salomonom! Neka uzvisi prijestolje njegovo još više nego prijestolje kralja Davida, gospodara moga!«

³⁸ Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja, Kerećani i Pelećani siđoše i posadiše Salomona na kraljevu mazgu i odvedoše ga na Gihon.

³⁹ Svećenik Sadok donese iz Šatora rog s uljem i pomaza Salomona. Tada odjeknuše trube i sav narod povika: »Živio kralj Salomon!«

⁴⁰ I sav narod pođe za njim gore i sviraše puk u svirale i klicaše tako da se sva zemlja tresla.

⁴¹ Čuo to Adonija i svi njegovi uzvanici. Baš su bili pri kraju gozbe. I Joab je čuo trube pa upita: »Čemu ta buka u gradu?«

⁴² Dok je on još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Ebjatara, i Adonija mu reče: »Ti si valjan čovjek, zacijelo nosiš dobru vijest!«

⁴³ Jonatan odgovori: »Jest, naš gospodar, kralj David, učinio je Salomona kraljem!

⁴⁴ Kralj je poslao s njim svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadina sina Benaju, i Kerećane i Pelećane. Oni ga posadiše na kraljevu mazgu,

⁴⁵ i svećenik Sadok i prorok Natan pomazaše ga na Gihonu za kralja. Zatim su sišli radosno kličući, i sav je grad uzavreo; to je buka koju ste čuli.

⁴⁶ Još više: Salomon je već sjeo na kraljevsko prijestolje

⁴⁷ i došle su sluge kraljeve čestitati našem gospodaru kralju Davidu govoreći: ‘Neka Bog tvoj proslavi ime Salomonovo više od imena tvoga i prijestolje njegovo uzvisi više od tvoga.’ Kralj se tada poklonio na svojoj postelji

⁴⁸ i ovako rekao: ‘Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji mi dade danas da mogu vidjeti svojim očima jednoga od mojih kako sjedi na mome prijestolju.’«

⁴⁹ Svi uzvanici Adonijini, uplašeni, ustadoše od stola i raziđoše se svaki svojim putem.

⁵⁰ Adonija pak, u strahu od Salomona, usta i ode te se uhvati za rogove žrtvenika.

⁵¹ Javiše Salomonu: »Gle, Adonija se uplašio kralja Salomona i eno se drži za rogove žrtvenika govoreći: ‘Neka mi se danas kralj Salomon zakune da neće sluge svoga mačem pogubiti.’«

⁵² Salomon reče nato: »Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu ni vlas s glave pasti na zemlju; a nađe li se u zlu, poginut će.«

⁵³ Tada zapovjedi Salomon da ga odmaknu od žrtvenika; on dođe i pade ničice pred Salomonom, koji mu reče: »Pođi svome domu!«