SCRUTATIO

Ponedjeljak, 24 Studeni 2025 - Santi Martiri Vietnamiti ( Letture di oggi)

Evanđelje po Ivanu 5


font
Biblija HrvatskiLA SACRA BIBBIA
1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.1 Dopo questi avvenimenti, c'era una festa dei Giudei e Gesù salì a Gerusalemme.
2 U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.2 A Gerusalemme, presso la porta delle pecore, c'è una piscina, chiamata in ebraico Betesda, con cinque portici.
3 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih.3 Sotto questi portici giaceva una moltitudine di infermi, ciechi, zoppi, invalidi (che aspettavano il movimento dell'acqua.
4 Un angelo infatti ad intervalli scendeva nella piscina e agitava l'acqua: il primo ad entrarvi dopo l'agitazione dell'acqua guariva da qualsiasi malattia).
5 Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.5 C'era là un uomo infermo da trentotto anni.
6 Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?«6 Gesù, vistolo disteso e saputo che si trovava già da molto tempo in quello stato, gli dice: "Vuoi guarire?".
7 Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.«7 Gli rispose l'infermo: "Signore, non ho un uomo che mi getti nella piscina quando l'acqua viene agitata; e, mentre io mi avvio per andare, un altro vi scende prima di me".
8 Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!«8 Gli dice Gesù: "A'lzati, prendi il tuo giaciglio e cammina".
9 Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota.
9 L'uomo fu guarito all'istante, prese il suo giaciglio e camminava. Ma quel giorno era sabato.
10 Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!«10 Dicevano dunque i Giudei al guarito: "E' sabato e non ti è lecito portare il tuo giaciglio".
11 On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’«11 Egli rispose loro: "Colui che mi ha guarito, mi ha detto: "Prendi il tuo giaciglio e cammina".
12 Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi’?«12 Gli domandarono: "Chi è l'uomo che ti ha detto: "Prendi e cammina"?".
13 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.13 Ma colui che era stato guarito non sapeva chi era, perché Gesù si era eclissato grazie alla folla che c'era in quel luogo.
14 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!«14 Più tardi Gesù lo trovò nel tempio e gli disse: "Ecco che sei guarito. Non peccare più, perché non ti avvenga di peggio".
15 Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.15 L'uomo se ne andò e riferì ai Giudei che era Gesù colui che l'aveva guarito.
16 Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.16 Per questo i Giudei perseguitavano Gesù, perché faceva queste cose di sabato.
17 Isus im odgovori: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.«17 Ma Gesù rispose loro: "Mio Padre è all'opera fino ad ora ed anch'io sono all'opera".
18 Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.18 Per questo i Giudei cercavano ancor più di ucciderlo, perché non solo violava il sabato, ma diceva che Dio era suo Padre, facendo se stesso uguale a Dio.
19 Isus nato odvrati:
»Zaista, zaista, kažem vam:
Sin ne može sam od sebe činiti ništa,
doli što vidi da čini Otac;
što on čini,
to jednako i Sin čini.
19 Gesù rispose e diceva loro: "In verità, in verità vi dico: il Figlio non può fare nulla da se stesso se non ciò che vede il Padre fare. Ciò infatti che fa lui, lo fa ugualmente il Figlio.
20 Jer Otac ljubi Sina
i pokazuje mu sve što sam čini.
Pokazat će mu i veća djela od ovih
te ćete se čudom čuditi.
20 Il Padre infatti ama il Figlio e gli mostra tutto ciò che egli fa, ed opere più grandi di queste gli mostrerà, in modo che voi ne rimaniate stupiti.
21 Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve
i oživljava
tako i Sin oživljava koje hoće.
21 Come infatti il Padre risuscita i morti e dà la vita, così anche il Figlio dà la vita a coloro che vuole.
22 Otac doista ne sudi nikomu:
sav je sud predao Sinu
22 Il Padre infatti non giudica nessuno, ma ha dato tutto il giudizio al Figlio,
23 da svi časte Sina
kao što časte Oca.
Tko ne časti Sina,
ne časti ni Oca koji ga posla.«
23 affinché tutti onorino il Figlio come onorano il Padre. Colui che non onora il Figlio, non onora il Padre che l'ha mandato.
24 »Zaista, zaista, kažem vam:
tko sluša moju riječ
i vjeruje onomu koji me posla,
ima život vječni
i ne dolazi na sud,
nego je prešao iz smrti u život.
24 In verità, in verità vi dico: chi ascolta la mia parola e crede a Colui che mi ha mandato, ha la vita eterna e non incorre nel giudizio, ma è passato dalla morte alla vita.
25 Zaista, zaista, kažem vam:
dolazi čas – sada je! –
kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega
i koji čuju, živjet će.
25 In verità, in verità vi dico: viene un'ora, ed è adesso, in cui i morti udranno la voce del Figlio di Dio e coloro che l'avranno ascoltata vivranno.
26 Doista, kao što Otac ima život u sebi
tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
26 Come infatti il Padre ha la vita in se stesso, così ha dato anche al Figlio di avere la vita in se stesso;
27 i ovlasti ga da sudi
jer je Sin Čovječji.
27 e gli ha dato il potere di fare il giudizio, perché è Figlio dell'uomo.
28 Ne čudite se tome
jer dolazi čas
kad će svi koji su u grobovima,
čuti njegov glas.
28 Non stupitevi di ciò: viene un'ora in cui tutti coloro che sono nei sepolcri ascolteranno la sua voce
29 I izići će:
koji su dobro činili
– na uskrsnuće života,
a koji su radili zlo
– na uskrsnuće osude.
29 e coloro che hanno fatto il bene ne usciranno per la risurrezione della vita, coloro che hanno praticato il male per la risurrezione del giudizio.
30 Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa:
kako čujem, sudim,
i sud je moj pravedan
jer ne tražim svoje volje,
nego volju onoga koji me posla.«
30 Io non posso fare nulla da me stesso. Come ascolto giudico e il mio giudizio è giusto, perché non cerco la mia volontà, ma la volontà di Colui che mi ha mandato".
31 »Ako ja svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo moje nije istinito.
31 "Se io rendo testimonianza a me stesso, la mia testimonianza non è valida.
32 Drugi svjedoči za mene
i znam:
istinito je svjedočanstvo
kojim on svjedoči za mene.
32 C'è un altro che mi rende testimonianza e so che è vera la testimonianza che mi rende.
33 Vi ste poslali k Ivanu
i on je posvjedočio za istinu.
33 Voi avete inviato una delegazione a Giovanni ed egli ha reso testimonianza alla verità.
34 Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka,
već govorim to da se vi spasite.
34 Io però non accetto la testimonianza di un uomo, ma dico questo perché voi siate salvati.
35 On bijaše svjetiljka
što gori i svijetli,
a vi se htjedoste samo za čas
naslađivati njegovom svjetlosti.
35 Egli era la lampada ardente e splendente e vi siete voluti rallegrare per poco alla sua luce.
36 Ali ja imam svjedočanstvo
veće od Ivanova:
djela koja mi je dao izvršiti Otac,
upravo ta djela koja činim,
svjedoče za mene
– da me poslao Otac.
36 Ma io ho l'altra testimonianza, più grande di quella di Giovanni, cioè le opere che il Padre mi ha dato da portare a compimento, queste stesse opere, che io faccio, mi rendono testimonianza che il Padre mi ha mandato.
37 Pa i Otac koji me posla
sam je svjedočio za mene.
Niti ste glasa njegova ikada čuli
niti ste lica njegova ikada vidjeli,
37 E anche il Padre che mi ha mandato mi ha reso testimonianza. Voi non avete mai ascoltato la sua voce né avete mai visto la sua figura
38 a ni riječ njegova ne prebiva u vama
jer ne vjerujete
onomu kojega on posla.
38 e non avete la sua parola che rimane in voi, perché voi non credete a colui che egli ha mandato.
39 Vi istražujete Pisma
jer mislite po njima imati život vječni.
I ona svjedoče za mene,
39 Voi scrutate le Scritture, perché per mezzo di esse pensate di avere la vita eterna: sono proprio esse che mi rendono testimonianza.
40 a vi ipak nećete da dođete k meni
da život imate.
40 Ma voi non volete venire a me per avere la vita.
41 Slave od ljudi ne tražim,41 Io non accetto la gloria dagli uomini,
42 ali vas dobro upoznah:
ljubavi Božje nemate u sebi.
42 ma io vi ho conosciuto: non avete in voi l'amore di Dio.
43 Ja sam došao u ime Oca svoga
i vi me ne primate.
Dođe li tko drugi u svoje ime,
njega ćete primiti.
43 Io sono venuto nel nome del Padre mio e voi non mi accogliete. Se venisse un altro nel suo proprio nome, lo accogliereste.
44 Ta kako biste vi vjerovali
kad tražite slavu jedni od drugih,
a slave od Boga jedinoga ne tražite!
44 Come potete credere voi, che vi glorificate gli uni gli altri e non cercate la gloria che viene dal solo Dio?
45 Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu.
Vaš je tužitelj Mojsije
u koga se uzdate.
45 Non pensate che io vi accuserò davanti al Padre: il vostro accusatore è Mosè, nel quale voi avete riposto la vostra speranza.
46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju,
i meni biste vjerovali:
ta o meni je on pisao.
46 Se infatti credeste a Mosè, anche a me credereste, perché di me egli ha scritto.
47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete,
kako da mojim riječima vjerujete?«
47 Se non credete alle Scritture di lui, come crederete alle mie parole?".