SCRUTATIO

Ponedjeljak, 24 Studeni 2025 - Santi Martiri Vietnamiti ( Letture di oggi)

Evanđelje po Ivanu 5


font
Biblija HrvatskiEL LIBRO DEL PUEBLO DE DIOS
1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem.1 Después de esto, se celebraba una fiesta de los judíos y Jesús subió a Jerusalén,
2 U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.2 Junto a la puerta de las Ovejas, en Jerusalén, hay una piscina llamada en hebreo Betsata, que tiene cinco pórticos.
3 U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih.3 Bajo estos pórticos yacía una multitud de enfermos, ciegos, paralíticos y lisiados, que esperaban la agitación del agua.
4 [Porque el Angel del Señor descendía cada tanto a la piscina y movía el agua. El primero que entraba en la piscina, después que el agua se agitaba, quedaba curado, cualquiera fuera su mal.]
5 Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.5 Había allí un hombre que estaba enfermo desde hacía treinta y ocho años.
6 Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?«6 Al verlo tendido, y sabiendo que hacía tanto tiempo que estaba así, Jesús le preguntó: «¿Quieres curarte?».
7 Odgovori mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.«7 El respondió: «Señor, no tengo a nadie que me sumerja en la piscina cuando el agua comienza a agitarse; mientras yo voy, otro desciende antes».
8 Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!«8 Jesús le dijo: «Levántate, toma tu camilla y camina».
9 Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota.
9 En seguida el hombre se curó, tomó su camilla y empezó a caminar. Era un sábado,
10 Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!«10 y los Judíos dijeron entonces al que acababa de ser curado: «Es sábado. No te está permitido llevar tu camilla».
11 On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’«11 El les respondió: «El que me curó me dijo: «Toma tu camilla y camina».
12 Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi’?«12 Ellos le preguntaron: «¿Quién es ese hombre que te dijo: «Toma tu camilla y camina?».
13 No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.13 Pero el enfermo lo ignoraba, porque Jesús había desaparecido entre la multitud que estaba allí.
14 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!«14 Después, Jesús lo encontró en el Templo y le dijo: «Has sido curado; no vuelvas a pecar, de lo contrario te ocurrirán peores cosas todavía».
15 Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.15 El hombre fue a decir a los judíos que era Jesús el que lo había curado.
16 Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.16 Ellos atacaban a Jesús, porque hacía esas cosas en sábado.
17 Isus im odgovori: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.«17 el les respondió: «Mi Padre trabaja siempre, y yo también trabajo».
18 Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.18 Pero para los judíos esta era una razón más para matarlo, porque no sólo violaba el sábado, sino que se hacía igual a Dios, llamándolo su propio Padre.
19 Isus nato odvrati:
»Zaista, zaista, kažem vam:
Sin ne može sam od sebe činiti ništa,
doli što vidi da čini Otac;
što on čini,
to jednako i Sin čini.
19 Entonces Jesús tomó la palabra diciendo: «Les aseguro que el Hijo no puede hacer nada por sí mismo sino solamente lo que ve hacer al Padre; lo que hace el Padre, lo hace igualmente el Hijo.
20 Jer Otac ljubi Sina
i pokazuje mu sve što sam čini.
Pokazat će mu i veća djela od ovih
te ćete se čudom čuditi.
20 Porque el Padre ama al Hijo y le muestra todo lo que hace. Y le mostrará obras más grandes aún, para que ustedes queden maravillados.
21 Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve
i oživljava
tako i Sin oživljava koje hoće.
21 Así como el Padre resucita a los muertos y les da vida, del mismo modo el Hijo da vida al que él quiere.
22 Otac doista ne sudi nikomu:
sav je sud predao Sinu
22 Porque el Padre no juzga a nadie: él ha puesto todo juicio en manos de su Hijo,
23 da svi časte Sina
kao što časte Oca.
Tko ne časti Sina,
ne časti ni Oca koji ga posla.«
23 para que todos honren al Hijo como honran al Padre. El que no honra al Hijo, no honra al Padre que lo envió.
24 »Zaista, zaista, kažem vam:
tko sluša moju riječ
i vjeruje onomu koji me posla,
ima život vječni
i ne dolazi na sud,
nego je prešao iz smrti u život.
24 Les aseguro que el que escucha mi palabra y cree en aquel que me ha enviado, tiene Vida eterna y no está sometido al juicio, sino que ya ha pasado de la muerte a la Vida.
25 Zaista, zaista, kažem vam:
dolazi čas – sada je! –
kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega
i koji čuju, živjet će.
25 Les aseguro que la hora se acerca, y ya ha llegado, en que los muertos oirán la voz del Hijo de Dios; y los que la oigan, vivirán.
26 Doista, kao što Otac ima život u sebi
tako je i Sinu dao da ima život u sebi;
26 Así como el Padre dispone de la Vida, del mismo modo ha concedido a su Hijo disponer de ella,
27 i ovlasti ga da sudi
jer je Sin Čovječji.
27 y le dio autoridad para juzgar porque él es el Hijo del hombre.
28 Ne čudite se tome
jer dolazi čas
kad će svi koji su u grobovima,
čuti njegov glas.
28 No se asombren: se acerca la hora en que todos los que están en las tumbas oirán su voz
29 I izići će:
koji su dobro činili
– na uskrsnuće života,
a koji su radili zlo
– na uskrsnuće osude.
29 y saldrán de ellas: los que hayan hecho el bien, resucitarán para la Vida; los que hayan hecho el mal, resucitarán para el juicio.
30 Ja sâm od sebe ne mogu učiniti ništa:
kako čujem, sudim,
i sud je moj pravedan
jer ne tražim svoje volje,
nego volju onoga koji me posla.«
30 Nada puedo hacer por mí mismo. Yo juzgo de acuerdo con lo que oigo, y mi juicio es justo, porque lo que yo busco no es hacer mi voluntad, sino la de aquel que me envió.
31 »Ako ja svjedočim sam za sebe,
svjedočanstvo moje nije istinito.
31 Si yo diera testimonio de mí mismo, mi testimonio no valdría.
32 Drugi svjedoči za mene
i znam:
istinito je svjedočanstvo
kojim on svjedoči za mene.
32 Pero hay otro que da testimonio de mí, y yo sé que ese testimonio es verdadero.
33 Vi ste poslali k Ivanu
i on je posvjedočio za istinu.
33 Ustedes mismos mandaron preguntar a Juan, y él ha dado testimonio de la verdad.
34 Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka,
već govorim to da se vi spasite.
34 No es que yo dependa del testimonio de un hombre; si digo esto es para la salvación de ustedes.
35 On bijaše svjetiljka
što gori i svijetli,
a vi se htjedoste samo za čas
naslađivati njegovom svjetlosti.
35 Juan era la lámpara que arde y resplandece, y ustedes han querido gozar un instante de su luz.
36 Ali ja imam svjedočanstvo
veće od Ivanova:
djela koja mi je dao izvršiti Otac,
upravo ta djela koja činim,
svjedoče za mene
– da me poslao Otac.
36 Pero el testimonio que yo tengo es mayor que el de Juan: son las obras que el Padre me encargó llevar a cabo. Estas obras que yo realizo atestiguan que mi Padre me ha enviado.
37 Pa i Otac koji me posla
sam je svjedočio za mene.
Niti ste glasa njegova ikada čuli
niti ste lica njegova ikada vidjeli,
37 Y el Padre que me envió ha dado testimonio de mí. Ustedes nunca han escuchado su voz ni han visto su rostro,
38 a ni riječ njegova ne prebiva u vama
jer ne vjerujete
onomu kojega on posla.
38 y su palabra no permanece en ustedes, porque no creen al que él envió.
39 Vi istražujete Pisma
jer mislite po njima imati život vječni.
I ona svjedoče za mene,
39 Ustedes examinan las Escrituras, porque en ellas piensan encontrar Vida eterna: ellas dan testimonio de mí,
40 a vi ipak nećete da dođete k meni
da život imate.
40 y sin embargo, ustedes no quieren venir a mí para tener Vida.
41 Slave od ljudi ne tražim,41 Mi gloria no viene de los hombres.
42 ali vas dobro upoznah:
ljubavi Božje nemate u sebi.
42 Además, yo los conozco: el amor de Dios no está en ustedes.
43 Ja sam došao u ime Oca svoga
i vi me ne primate.
Dođe li tko drugi u svoje ime,
njega ćete primiti.
43 He venido en nombre de mi Padre y ustedes no me reciben, pero si otro viene en su propio nombre, a ese sí lo van a recibir.
44 Ta kako biste vi vjerovali
kad tražite slavu jedni od drugih,
a slave od Boga jedinoga ne tražite!
44 ¿Cómo es posible que crean, ustedes que se glorifican unos a otros y no se preocupan por la gloria que sólo viene de Dios?
45 Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu.
Vaš je tužitelj Mojsije
u koga se uzdate.
45 No piensen que soy yo el que los acusaré ante el Padre; el que los acusará será Moisés, en el que ustedes han puesto su esperanza.
46 Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju,
i meni biste vjerovali:
ta o meni je on pisao.
46 Si creyeran en Moisés, también creerían en mí, porque él ha escrito acerca de mí.
47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete,
kako da mojim riječima vjerujete?«
47 Pero si no creen lo que él ha escrito, ¿cómo creerán lo que yo les digo?».