SCRUTATIO

Ponedjeljak, 24 Studeni 2025 - Santi Martiri Vietnamiti ( Letture di oggi)

Evanđelje po Ivanu 4


font
Biblija HrvatskiBIBBIA CEI 2008
1 Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan –1 Gesù venne a sapere che i farisei avevano sentito dire: «Gesù fa più discepoli e battezza più di Giovanni» –
2 iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici –2 sebbene non fosse Gesù in persona a battezzare, ma i suoi discepoli –,
3 ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.3 lasciò allora la Giudea e si diresse di nuovo verso la Galilea.
4 Morao je proći kroza Samariju.4 Doveva perciò attraversare la Samaria.
5 Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.5 Giunse così a una città della Samaria chiamata Sicar, vicina al terreno che Giacobbe aveva dato a Giuseppe suo figlio:
6 Ondje bijaše zdenac Jakovljev.
Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
6 qui c’era un pozzo di Giacobbe. Gesù dunque, affaticato per il viaggio, sedeva presso il pozzo. Era circa mezzogiorno.
7 Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!«7 Giunge una donna samaritana ad attingere acqua. Le dice Gesù: «Dammi da bere».
8 Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.8 I suoi discepoli erano andati in città a fare provvista di cibi.
9 Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.9 Allora la donna samaritana gli dice: «Come mai tu, che sei giudeo, chiedi da bere a me, che sono una donna samaritana?». I Giudei infatti non hanno rapporti con i Samaritani.
10 Isus joj odgovori:
»Kad bi znala dar Božji
i tko je onaj koji ti veli:
‘Daj mi piti’,
ti bi u njega zaiskala
i on bi ti dao vode žive.«
10 Gesù le risponde: «Se tu conoscessi il dono di Dio e chi è colui che ti dice: “Dammi da bere!”, tu avresti chiesto a lui ed egli ti avrebbe dato acqua viva».
11 Odvrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?11 Gli dice la donna: «Signore, non hai un secchio e il pozzo è profondo; da dove prendi dunque quest’acqua viva?
12 Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?«12 Sei tu forse più grande del nostro padre Giacobbe, che ci diede il pozzo e ne bevve lui con i suoi figli e il suo bestiame?».
13 Odgovori joj Isus:
»Tko god pije ove vode,
opet će ožednjeti.
13 Gesù le risponde: «Chiunque beve di quest’acqua avrà di nuovo sete;
14 A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,
ne, neće ožednjeti nikada:
voda koju ću mu ja dati
postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.«
14 ma chi berrà dell’acqua che io gli darò, non avrà più sete in eterno. Anzi, l’acqua che io gli darò diventerà in lui una sorgente d’acqua che zampilla per la vita eterna».
15 Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.«15 «Signore – gli dice la donna –, dammi quest’acqua, perché io non abbia più sete e non continui a venire qui ad attingere acqua».
16 Nato joj on reče: »Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.«16 Le dice: «Va’ a chiamare tuo marito e ritorna qui».
17 Odgovori mu žena: »Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’17 Gli risponde la donna: «Io non ho marito». Le dice Gesù: «Hai detto bene: “Io non ho marito”.
18 Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.«18 Infatti hai avuto cinque mariti e quello che hai ora non è tuo marito; in questo hai detto il vero».
19 Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok.19 Gli replica la donna: «Signore, vedo che tu sei un profeta!
20 Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.«20 I nostri padri hanno adorato su questo monte; voi invece dite che è a Gerusalemme il luogo in cui bisogna adorare».
21 A Isus joj reče:
»Vjeruj mi, ženo, dolazi čas
kad se nećete klanjati Ocu
ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
21 Gesù le dice: «Credimi, donna, viene l’ora in cui né su questo monte né a Gerusalemme adorerete il Padre.
22 Vi se klanjate onome što ne poznate,
a mi se klanjamo onome što poznamo
jer spasenje dolazi od Židova.
22 Voi adorate ciò che non conoscete, noi adoriamo ciò che conosciamo, perché la salvezza viene dai Giudei.
23 Ali dolazi čas – sada je! –
kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini
jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
23 Ma viene l’ora – ed è questa – in cui i veri adoratori adoreranno il Padre in spirito e verità: così infatti il Padre vuole che siano quelli che lo adorano.
24 Bog je duh
i koji se njemu klanjaju,
u duhu i istini treba da se klanjaju.«
24 Dio è spirito, e quelli che lo adorano devono adorare in spirito e verità».
25 Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.«25 Gli rispose la donna: «So che deve venire il Messia, chiamato Cristo: quando egli verrà, ci annuncerà ogni cosa».
26 Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!«26 Le dice Gesù: «Sono io, che parlo con te».
27 Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?«27 In quel momento giunsero i suoi discepoli e si meravigliavano che parlasse con una donna. Nessuno tuttavia disse: «Che cosa cerchi?», o: «Di che cosa parli con lei?».
28 Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima:28 La donna intanto lasciò la sua anfora, andò in città e disse alla gente:
29 »Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?«29 «Venite a vedere un uomo che mi ha detto tutto quello che ho fatto. Che sia lui il Cristo?».
30 Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.30 Uscirono dalla città e andavano da lui.
31 Učenici ga dotle nudili: »Učitelju, jedi!«31 Intanto i discepoli lo pregavano: «Rabbì, mangia».
32 A on im reče: »Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.«32 Ma egli rispose loro: «Io ho da mangiare un cibo che voi non conoscete».
33 Učenici se nato zapitkivahu: »Da mu nije tko donio jesti?«33 E i discepoli si domandavano l’un l’altro: «Qualcuno gli ha forse portato da mangiare?».
34 Kaže im Isus:
»Jelo je moje
vršiti volju onoga koji me posla
i dovršiti djelo njegovo.
34 Gesù disse loro: «Il mio cibo è fare la volontà di colui che mi ha mandato e compiere la sua opera.
35 Ne govorite li vi:
‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam,
podignite oči svoje i pogledajte polja:
već se bjelasaju za žetvu.
35 Voi non dite forse: “Ancora quattro mesi e poi viene la mietitura”? Ecco, io vi dico: alzate i vostri occhi e guardate i campi che già biondeggiano per la mietitura.
36 Žetelac već prima plaću,
sabire plod za vječni život
da se sijač i žetelac zajedno raduju.
36 Chi miete riceve il salario e raccoglie frutto per la vita eterna, perché chi semina gioisca insieme a chi miete.
37 Tu se obistinjuje izreka:
‘Jedan sije, drugi žanje.’
37 In questo infatti si dimostra vero il proverbio: uno semina e l’altro miete.
38 Ja vas poslah žeti
ono oko čega se niste trudili;
drugi su se trudili,
a vi ste ušli u trud njihov.«
38 Io vi ho mandati a mietere ciò per cui non avete faticato; altri hanno faticato e voi siete subentrati nella loro fatica».
39 Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Kazao mi je sve što sam počinila.«39 Molti Samaritani di quella città credettero in lui per la parola della donna, che testimoniava: «Mi ha detto tutto quello che ho fatto».
40 Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.40 E quando i Samaritani giunsero da lui, lo pregavano di rimanere da loro ed egli rimase là due giorni.
41 Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi41 Molti di più credettero per la sua parola
42 pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«42 e alla donna dicevano: «Non è più per i tuoi discorsi che noi crediamo, ma perché noi stessi abbiamo udito e sappiamo che questi è veramente il salvatore del mondo».
43 Nakon dva dana ode odande u Galileju.43 Trascorsi due giorni, partì di là per la Galilea.
44 Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema časti u svom zavičaju.44 Gesù stesso infatti aveva dichiarato che un profeta non riceve onore nella propria patria.
45 Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve učinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.45 Quando dunque giunse in Galilea, i Galilei lo accolsero, perché avevano visto tutto quello che aveva fatto a Gerusalemme, durante la festa; anch’essi infatti erano andati alla festa.
46 Dođe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.46 Andò dunque di nuovo a Cana di Galilea, dove aveva cambiato l’acqua in vino. Vi era un funzionario del re, che aveva un figlio malato a Cafàrnao.
47 Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siđe i ozdravi mu sina jer već samo što nije umro.47 Costui, udito che Gesù era venuto dalla Giudea in Galilea, si recò da lui e gli chiedeva di scendere a guarire suo figlio, perché stava per morire.
48 Nato mu Isus reče: »Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!«48 Gesù gli disse: «Se non vedete segni e prodigi, voi non credete».
49 Kaže mu kraljevski službenik: »Gospodine, siđi dok mi ne umre dijete.«49 Il funzionario del re gli disse: «Signore, scendi prima che il mio bambino muoia».
50 Kaže mu Isus: »Idi, sin tvoj živi!«
Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.
50 Gesù gli rispose: «Va’, tuo figlio vive». Quell’uomo credette alla parola che Gesù gli aveva detto e si mise in cammino.
51 Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješću da mu sin živi.51 Proprio mentre scendeva, gli vennero incontro i suoi servi a dirgli: «Tuo figlio vive!».
52 Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: »Jučer oko sedme ure pustila ga ognjica.«52 Volle sapere da loro a che ora avesse cominciato a star meglio. Gli dissero: «Ieri, un’ora dopo mezzogiorno, la febbre lo ha lasciato».
53 Tada razabra otac da je to bilo upravo onog časa kad mu Isus reče: »Sin tvoj živi.« I povjerova on i sav dom njegov.53 Il padre riconobbe che proprio a quell’ora Gesù gli aveva detto: «Tuo figlio vive», e credette lui con tutta la sua famiglia.
54 Bijaše to drugo znamenje što ga učini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.54 Questo fu il secondo segno, che Gesù fece quando tornò dalla Giudea in Galilea.