| 1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. | 1 Aproximavam-se dele os publicanos e os pecadores para o ouvir. |
| 2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« | 2 Os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: "Este recebe os pecadores, e come com eles." |
| 3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu: | 3 Então propôs-lhes esta parábola: |
| 4 »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? | 4 "Qual de vós, tendo cem ovelhas, se perde uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, para ir procurar a que se tinha perdido, até que a encontre? |
| 5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan | 5 E, tendo-a encontrado, a põe sobre os ombros todo contente, |
| 6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ | 6 e, indo para casa, chama os seus amigos e vizinhos, dizendo-Ihes: Congratulai-vos comigo, porque encontrei a minha ovelha, que se tinha perdido. |
| 7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.« | 7 Digo-vos que, do mesmo modo, haverá maior júbilo no céu por um pecador que fizer penitência, que por noventa e nove justos que não têm necessidade de penitência. |
| 8 »Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? | 8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, e perdendo uma, não acende a candeia, não varre a casa, e não procura diligentemente até que a encontre? |
| 9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’ | 9 E que, depois de a achar, não convoca as amigas e vizinhas, dizendo: "Congratulai-vos comigo, porque encontrei a dracma que tinha perdido. |
| 10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.« | 10 Assim vos digo eu que haverá júbilo entre os anjos de Deus por um só pecador que faça penitência." |
| 11 I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina. | 11 Disse mais: "Um homem tinha dois filhos, |
| 12 Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. | 12 o mais novo disse a seu pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. O pai repartiu entre eles os bens. |
| 13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.« | 13 Passados poucos dias, juntando tudo o que era seu, o filho mais novo partiu para uma terra distante, e lá dissipou os seus bens, vivendo dissolutamente. |
| 14 »Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. | 14 Depois de ter consumido tudo, houve naquele país uma grande fome, e ele começou a sentir necessidade. |
| 15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. | 15 Foi pôr-se ao serviço de um habitante daquela terra, que o mandou para os seus campos guardar porcos. |
| 16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.« | 16 Desejava encher o seu ventre das landes que os porcos comiam, mas ninguém lhas dava. |
| 17 »Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! | 17 Tendo entrado em si, disse: Quantos jornaleiros há em casa de meu pai, que têm pão em abundância, e eu aqui morro de fome! |
| 18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! | 18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e contra ti; |
| 19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’« | 19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus jornaleiros. |
| 20 »Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. | 20 Levantando-se, foi para seu pai. Quando ele estava ainda longe, seu pai viu-o, ficou movido de compaixão, e, correndo, lançou-lhe os braços ao pescoço, e beijou-o. |
| 21 A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ | 21 O filho disse-lhe: Pai, pequei contra o céu e contra ti; já não sou digno de ser chamado teu filho. |
| 22 A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! | 22 Porém o pai disse aos seus servos: Trazei depressa o vestido mais precioso, vesti-lho, metei-lhe um anel no dedo e os sapatos nos pés. |
| 23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo | 23 Trazei também um vitelo gordo, matai-o, Comamos e façamos festa, |
| 24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.« | 24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi encontrado. E começaram a fazer festa. |
| 25 »A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru | 25 Ora o filho mais velho estava no campo. Quando voltou, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e os coros. |
| 26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. | 26 Chamou um dos servos, e perguntou-lhe que era aquilo. |
| 27 A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ | 27 Este disse-lhe: Teu irmão voltou, e teu pai mandou matar um novilho gordo, porque o recuperou com saúde. |
| 28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. | 28 Ele indignou-se, e não queria entrar. Mas o pai, saindo, começou a pedir-lhe. |
| 29 A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. | 29 Ele, porém, respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo, nunca transgredi nenhum mandado teu, e nunca me deste um cabrito para eu me banquetear com os meus amigos; |
| 30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ | 30 mas, logo que veio este teu filho, que devorou os seus bens com meretrizes, lhe mandaste matar um novilho gordo. |
| 31 Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. | 31 Seu pai disse-lhe: Filho, tu estás sempre comigo, tudo o que é meu é teu. |
| 32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’« | 32 Era, porém, justo que houvesse banquete e festa, porque este teu irmão estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi encontrado". |