SCRUTATIO

Utorak, 22 Rujan 2026 - San Matteo ap. ( Letture di oggi)

Evanđelje po Luki 15


font
Biblija HrvatskiBiblia Matos Soares
1 Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju.1 Aproximavam-se dele os publicanos e os pecadores para o ouvir.
2 Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.«2 Os fariseus e os escribas murmuravam, dizendo: "Este recebe os pecadores, e come com eles."
3 Nato im Isus kaza ovu prispodobu:3 Então propôs-lhes esta parábola:
4 »Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?4 "Qual de vós, tendo cem ovelhas, se perde uma delas, não deixa as noventa e nove no deserto, para ir procurar a que se tinha perdido, até que a encontre?
5 A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan5 E, tendo-a encontrado, a põe sobre os ombros todo contente,
6 pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’6 e, indo para casa, chama os seus amigos e vizinhos, dizendo-Ihes: Congratulai-vos comigo, porque encontrei a minha ovelha, que se tinha perdido.
7 Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«7 Digo-vos que, do mesmo modo, haverá maior júbilo no céu por um pecador que fizer penitência, que por noventa e nove justos que não têm necessidade de penitência.
8 »Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe?8 Ou qual é a mulher que, tendo dez dracmas, e perdendo uma, não acende a candeia, não varre a casa, e não procura diligentemente até que a encontre?
9 A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: ‘Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.’9 E que, depois de a achar, não convoca as amigas e vizinhas, dizendo: "Congratulai-vos comigo, porque encontrei a dracma que tinha perdido.
10 Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika.«10 Assim vos digo eu que haverá júbilo entre os anjos de Deus por um só pecador que faça penitência."
11 I nastavi: »Čovjek neki imao dva sina.11 Disse mais: "Um homem tinha dois filhos,
12 Mlađi reče ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje.12 o mais novo disse a seu pai: Pai, dá-me a parte dos bens que me toca. O pai repartiu entre eles os bens.
13 Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.«13 Passados poucos dias, juntando tudo o que era seu, o filho mais novo partiu para uma terra distante, e lá dissipou os seus bens, vivendo dissolutamente.
14 »Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati.14 Depois de ter consumido tudo, houve naquele país uma grande fome, e ele começou a sentir necessidade.
15 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.15 Foi pôr-se ao serviço de um habitante daquela terra, que o mandou para os seus campos guardar porcos.
16 Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.«16 Desejava encher o seu ventre das landes que os porcos comiam, mas ninguém lhas dava.
17 »Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!17 Tendo entrado em si, disse: Quantos jornaleiros há em casa de meu pai, que têm pão em abundância, e eu aqui morro de fome!
18 Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!18 Levantar-me-ei, irei ter com meu pai, e lhe direi: Pai, pequei contra o céu e contra ti;
19 Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’«19 já não sou digno de ser chamado teu filho; trata-me como um dos teus jornaleiros.
20 »Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga.20 Levantando-se, foi para seu pai. Quando ele estava ainda longe, seu pai viu-o, ficou movido de compaixão, e, correndo, lançou-lhe os braços ao pescoço, e beijou-o.
21 A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’21 O filho disse-lhe: Pai, pequei contra o céu e contra ti; já não sou digno de ser chamado teu filho.
22 A otac reče slugama: ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge!22 Porém o pai disse aos seus servos: Trazei depressa o vestido mais precioso, vesti-lho, metei-lhe um anel no dedo e os sapatos nos pés.
23 Tele ugojeno dovedite i zakoljite pa da se pogostimo i proveselimo23 Trazei também um vitelo gordo, matai-o, Comamos e façamos festa,
24 jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.«24 porque este meu filho estava morto, e reviveu; tinha-se perdido, e foi encontrado. E começaram a fazer festa.
25 »A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru25 Ora o filho mais velho estava no campo. Quando voltou, ao aproximar-se de casa, ouviu a música e os coros.
26 pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to.26 Chamou um dos servos, e perguntou-lhe que era aquilo.
27 A ovaj će mu: ‘Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’27 Este disse-lhe: Teu irmão voltou, e teu pai mandou matar um novilho gordo, porque o recuperou com saúde.
28 A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati.28 Ele indignou-se, e não queria entrar. Mas o pai, saindo, começou a pedir-lhe.
29 A on će ocu: ‘Evo, toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim.29 Ele, porém, respondeu a seu pai: Há tantos anos que te sirvo, nunca transgredi nenhum mandado teu, e nunca me deste um cabrito para eu me banquetear com os meus amigos;
30 A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’30 mas, logo que veio este teu filho, que devorou os seus bens com meretrizes, lhe mandaste matar um novilho gordo.
31 Nato će mu otac: ‘Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je.31 Seu pai disse-lhe: Filho, tu estás sempre comigo, tudo o que é meu é teu.
32 No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«32 Era, porém, justo que houvesse banquete e festa, porque este teu irmão estava morto e reviveu; tinha-se perdido e foi encontrado".