Evanđelje po Marku 4
Libro non riconosciuto. Prova con un'abbreviazione valida (es. Gen, Es, Gv, Sal).
Versetti esaminati
| Hrvatska Biblija | La Sacra Bibbia (Iubilaeum) |
|---|---|
| 1 I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. | 1 Poi di nuovo incominciò a insegnare in riva al mare, e fu tanta la folla che si radunò intorno a lui, che dovette salire e sedersi su una barca, stando in mare, mentre tutta la folla rimase sulla terra, lungo la riva. |
| 2 Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: | 2 Insegnava loro molte cose per mezzo di parabole e durante il suo insegnamento diceva loro: |
| 3 »Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. | 3 "Ascoltate! Ecco, il seminatore uscì a seminare. |
| 4 I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. | 4 Or avvenne che, mentre egli seminava, parte del seme cadde lungo il sentiero, vennero gli uccelli e lo beccarono. |
| 5 Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. | 5 Altra parte cadde su suolo roccioso, in cui non v'era molta terra e subito germogliò, poiché il terreno non era profondo; |
| 6 Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se. | 6 ma quando si levò il sole, fu arso dal calore e si seccò poiché non aveva radici. |
| 7 Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. | 7 Altra parte cadde fra le spine e quando le spine crebbero lo soffocarono e non portò frutto. |
| 8 Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko.« | 8 Altre parti, però, caddero in terra buona e diedero frutto, che crebbe e si sviluppò, rendendo quale il trenta, quale il sessanta e quale il cento". |
| 9 I doda: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« | 9 Poi aggiunse: "Chi ha orecchi da intendere, intenda!". |
| 10 Kad bijaše nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. | 10 Quando fu solo, i discepoli con i Dodici lo interrogarono sulle parabole |
| 11 I govoraše im: »Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva u prispodobama: | 11 ed egli rispose loro: "A voi è stato dato il mistero del regno di Dio, ma per quelli che sono fuori tutto avviene in parabole, |
| 12 da gledaju, gledaju – i ne vide, slušaju, slušaju – i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti.« | 12 affinché vedendo vedano, ma non intendano, e ascoltando ascoltino, ma non comprendano, perché non avvenga che si convertano e sia loro perdonato". |
| 13 I kaže im: »Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? | 13 Dice loro: "Non capite questa parabola? E come comprenderete tutte le parabole? |
| 14 Sijač sije Riječ. | 14 Il seminatore semina la parola. |
| 15 Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. | 15 Quelli lungo il sentiero sono coloro nei quali la parola è seminata; quando la odono, subito viene Satana e porta via la parola in essi seminata. |
| 16 Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, | 16 Parimenti ci sono di quelli che ricevono il seme come su un suolo roccioso; questi, quando odono la parola, subito l'accolgono con gioia; |
| 17 ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. | 17 ma siccome non hanno radici in se stessi perché sono instabili, quando sorge una tribolazione o una persecuzione a causa della parola, subito si scandalizzano. |
| 18 A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, | 18 Ce ne sono altri che ricevono il seme come fra le spine: sono coloro che hanno ascoltato la parola, |
| 19 ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. | 19 ma sopraggiungono le cure del mondo, la seduzione delle ricchezze, le cupidigie di ogni altro genere e soffocano la parola, che diventa infruttuosa. |
| 20 A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. | 20 Finalmente ci sono quelli che ricevono il seme come su terra buona: sono coloro che ascoltano la parola, l'accolgono e portano frutto, chi il trenta, chi il sessanta e chi il cento". |
| 21 I govoraše im: »Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? | 21 Diceva loro: "Si porta forse la lampada per metterla sotto il moggio o sotto il letto? O non piuttosto per metterla sopra il candeliere? |
| 22 Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! | 22 Infatti, non c'è cosa nascosta se non perché sia manifestata, né cosa segreta che non venga alla luce. |
| 23 Ima li tko uši da čuje, neka čuje.« | 23 Chi ha orecchi da intendere, intenda!". |
| 24 I govoraše im: »Pazite što slušate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. | 24 Diceva loro: "Fate attenzione a ciò che ascoltate! Con la misura con cui misurate, sarà misurato anche a voi e vi sarà aggiunto ancora di più. |
| 25 Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što ima.« | 25 Poiché a chi ha, sarà dato; ma a chi non ha, gli sarà tolto anche ciò che ha". |
| 26 I govoraše im: »Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. | 26 Diceva: "Così è il regno di Dio: come un uomo che abbia gettato il seme in terra, |
| 27 Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; | 27 e poi dorme e veglia, di notte e di giorno, mentre il seme germina e si sviluppa, senza che egli sappia come. |
| 28 zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. | 28 La terra da sé produce prima l'erba, poi la spiga e poi nella spiga il grano pieno. |
| 29 A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.« | 29 Quando, infine, il frutto lo permette, subito si mette mano alla falce, poiché è giunta la mietitura". |
| 30 I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? | 30 Diceva ancora: "A che cosa possiamo paragonare il regno di Dio? Ovvero: con quale parabola lo rappresenteremo? |
| 31 Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, | 31 E' come un granello di senapa che, quando viene seminato sulla terra, è il più piccolo dei semi che sono sulla terra; |
| 32 jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.« | 32 ma una volta che è stato seminato, cresce e diventa più grande di tutti gli erbaggi e produce rami tanto grandi che gli uccelli del cielo possono rifugiarsi sotto la sua ombra". |
| 33 Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. | 33 Con molte parabole di questo genere annunciava loro la parola, secondo che erano capaci di intenderla, |
| 34 Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. | 34 e senza parabole non parlava loro; ma ai suoi discepoli in privato spiegava poi ogni cosa. |
| 35 Uvečer istoga dana kaže im: »Prijeđimo prijeko!« | 35 In quello stesso giorno, fattasi sera, dice loro: "Passiamo all'altra riva". |
| 36 Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. | 36 E quelli, licenziata la folla, lo prendono nella barca così come si trovava, mentre altre barche lo seguivano. |
| 37 Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. | 37 Si scatena una grande bufera di vento e le onde si abbattevano sulla barca, al punto che la barca già si riempiva. |
| 38 A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: »Učitelju! Zar ne mariš što ginemo?« | 38 Egli intanto stava a poppa e dormiva su un cuscino. Perciò lo svegliano e gli dicono: "Maestro, non t'importa nulla che periamo?". |
| 39 On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: »Utihni! Umukni!« I smiri se vjetar i nasta velika utiha. | 39 Egli allora, svegliatosi, sgridò il vento e disse al mare: "Taci! Calmati!". Il vento cessò e si fece gran bonaccia. |
| 40 Tada im reče: »Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?« | 40 Quindi disse loro: "Perché siete paurosi? Non avete ancora fede?". |
| 41 Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: »Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?« | 41 Essi allora furono presi da gran timore e si dicevano l'un l'altro: "Chi è dunque costui, che anche il vento e il mare gli ubbidiscono?". |