Evanđelje po Mateju 14

¹U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa²pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.«³Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa.⁴Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!«⁵Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.⁶Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu.⁷Zato se zakle dati joj što god zaište.⁸A ona nagovorena od matere: »Daj mi«, reče, »ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.«⁹Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade.¹⁰Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici.¹¹I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.¹²A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.¹³Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova.¹⁴Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike.¹⁵Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.«¹⁶A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.«¹⁷Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.«¹⁸A on će im: »Donesite mi ih ovamo.«¹⁹I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi.
On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu.²⁰I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara.²¹A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.²²I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo.²³A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.²⁴Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar.²⁵O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru.²⁶A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše.²⁷Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!«²⁸Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!«²⁹A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu.³⁰Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!«³¹Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?«³²Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar.³³A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«³⁴Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret.³⁵I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike³⁶te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.

Cambia Bibbia

Confronta con un'altra Bibbia

Versetti esaminati