Knjiga Sirahova 17

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 Gospod stvori čovjeka od zemlje i opet ga u nju vraća.	1 Deus creavit de terra hominem et secundum imaginem suam fecit illum;
2 Dao je ljudima točan broj dana i određeno vrijeme, dade im i vlast nad svime što je na zemlji.	2 et iterum convertit illum in ipsam et secundum se vestivit illum virtute.
3 Odjenu ih snagom kakva je njegova i stvori ih na sliku svoju.	3 Numerum dierum et tempus dedit illi et dedit illi potestatem eorum, quae sunt super terram.
4 Svakom je stvoru udahnuo strah od čovjeka, da bi on gospodario zvijerima i pticama.	4 Posuit timorem illius super omnem carnem, ut dominaretur bestiarum et volatilium.
	5 Creavit illis consilium et linguam et oculos et aures et cor dedit illis excogitandi et disciplina intellectus replevit illos.
6 Oblikovao im jezik, oči, uši, i srce im dade da razmišljaju.	6 Creavit illis scientiam spiritus, sensu implevit cor illorum et mala et bona ostendit illis.
7 Napuni ih znanjem i razumijevanjem i otkri im dobro i zlo.	7 Posuit timorem suum super corda illorum ostendens illis magnalia operum suorum
8 Oči je svoje stavio u srca njihova da im pokaže veličanstvo djela svojih.	8 et dedit illis gloriari in mirabilibus illius, ut nomen sanctificationis collaudent et magnalia enarrent operum eius.
	9 Addidit illis disciplinam et legem vitae hereditavit illos.
10 Oni će slaviti njegovo sveto ime, pričajući o veličanstvu djela njegovih.	10 Testamentum aeternum constituit cum illis et iustitiam et iudicia sua ostendit illis.
11 Još im umnoži znanje i obdari ih zakonom života.	11 Et magnalia honoris eius vidit oculus illorum, et honorem vocis eius audierunt aures illorum, et dixit illis: “ Attendite ab omni iniquo ”.
12 Učini s njima savez vječni i pouči ih sudovima svojim.	12 Et mandavit illis unicuique de proximo suo.
13 Oči su njihove gledale slavu veličanstvenu i uho slušalo slavni njegov glas.	13 Viae illorum coram ipso sunt semper: non sunt absconsae ab oculis ipsius.
14 »Čuvajte se svakoga zla«, reče im i odredi im dužnosti prema bližnjemu.	14 In unamquamque gentem praeposuit rectorem,
15 Njihovi su putovi uvijek pred njim, ne mogu se sakriti pred očima njegovim.	15 et pars Dei Israel factus est.
	16 Et omnia opera illorum velut sol in conspectu eius; et oculi eius sine intermissione inspicientes in viis eorum.
17 Svakomu narodu postavi vladara, ali je Izrael baština Gospodnja.	17 Non sunt absconsae iniquitates illorum et omnia peccata eorum in conspectu Dei.
	18 Eleemosyna viri quasi signaculum cum ipso, et gratiam hominis quasi pupillam conservabit.
19 Sva su djela njihova pred njim kao sunce, i oči njegove svagda paze na putove njihove.	19 Et postea resurget et retribuet illis et retributionem unicuique in caput ipsorum convertet.
20 Ne mogu se pred njim sakriti nepravde njihove, pred Gospodom su svi grijesi njihovi.	20 Paenitentibus autem dedit viam reditus et confirmavit deficientes sustinere et destinavit illis sortem veritatis.
	21 Convertere ad Dominum et relinque peccata tua;
22 Milostinja čovjekova njemu je kao pečat, i na dobročinstvo pazi kao na zjenicu oka.	22 precare ante faciem Domini et minue offendicula.
23 Jednoga će se dana dići i platiti im, svakomu će plaća pasti na vlastitu glavu.	23 Revertere ad Altissimum et avertere ab iniustitia tua et nimis odito exsecrationem.
24 Samo pokajnicima dopušta povratak i tješi one koji su izgubili nadu.	24 Et cognosce iustitias et iudicia Dei et sta in sorte propositionis et orationis altissimi Dei.
25 Obrati se Gospodu i okani se grijehâ, moli se pred licem njegovim i prestani ga vrijeđati.	25 Altissimum quis laudabit in inferis pro vivis et dantibus confessionem Deo?
26 Vrati se Višnjem i okani se nepravde i jako zamrzi na gnusan čin.	26 Non demoreris in errore impiorum; ante mortem confitere: a mortuo, quasi nihil sit, perit confessio.
27 Jer tko će hvaliti Svevišnjeg u podzemlju mjesto živih koji ga mogu slaviti?	27 Confiteberis vivens, vivus et sanus confiteberis et laudabis Deum et gloriaberis in miserationibus illius.
28 Hvala mrtvih mrtva je – kao da ih nema, samo živ i zdrav hvali Gospodina.	28 Quam magna misericordia Domini, et propitiatio illius convertentibus ad se!
29 O kako je veliko milosrđe u Gospoda, praštanje onima koji mu se obraćaju!	29 Nec enim omnia possunt esse in hominibus, quoniam non est immortalis filius hominis.
30 Ljudi ne mogu sve, jer sin čovjekov nije besmrtan.	30 Quid lucidius sole? Et hic deficiet. Aut quid nequius quam quod excogitavit caro et sanguis? Et hoc arguetur.
31 Što je svjetlije od sunca? Pa i ono pomrkne. Tijelo i krv mogu hraniti samo zloću.	31 Virtutem altitudinis caeli ipse conspicit, et omnes homines terra et cinis.