Knjiga Mudrosti 5

Biblija Hrvatski	NOVA VULGATA
1 A pravednik će se vedro sučeliti s onima koji ga tlačiše i koji prezirahu patnje njegove.	1 Tunc stabit iustus in magna constantia adversus eos, qui angustiaverunt illum et qui spreverunt labores eius.
2 Kad ga ugledaju, uzdrhtat će od silna straha, zapanjeni njegovim iznenadnim spasenjem.	2 Videntes turbabuntur timore horribili et mirabuntur in subitatione insperatae salutis
3 Govorit će među sobom, puni kajanja, i uzdišući u tjeskobi svoje duše:	3 dicentes intra se, paenitentiam agentes et prae angustia spiritus gementes:
4 »To je onaj komu smo se nekoć podsmijevali i koji nam je bio za porugu. Mi, budale, smatrasmo njegov život ludošću i svršetak njegov nečasnim.	4 “ Hic erat, quem habuimus aliquando in derisum et in similitudinem improperii. Nos insensati vitam eius aestimabamus insaniam et finem illius sine honore.
5 Kako li se ubrojio među sinove Božje i dobio udio svoj među svecima?	5 Quomodo computatus est inter filios Dei, et inter sanctos sors illius est?
6 Mi, odista, zalutasmo s puta istine i svjetlost pravde nije nam svijetlila niti nam je sunce ogranulo.	6 Ergo erravimus a via veritatis, et iustitiae lumen non luxit nobis, et sol non est ortus nobis;
7 Bazali smo stazama propasti i prohodili bespuća pustinje, ali puta Gospodnjega nismo spoznali.	7 implicati sumus tribulis iniquitatis et perditionis et ambulavimus per deserta inaccessa, viam autem Domini ignoravimus.
8 Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje?	8 Quid nobis profuit superbia? Aut divitiae cum iactantia quid contulerunt nobis?
9 Sve je prošlo kao sjena i kao kratkotrajan glas.	9 Transierunt omnia illa tamquam umbra et tamquam nuntius percurrens
10 I kao lađa koja siječe uzburkano more i traga joj nema kuda prođe niti brazde hrptici njezinoj u valovima;	10 et tamquam navis, quae pertransit fluctuantem aquam, cuius, cum praeterierit, non est vestigium invenire neque semitam carinae illius in fluctibus;
11 ili kao ptica što zrakom proleti i ne ostavi traga prolazu svojem: šiba lagani uzduh udarcima svojih pera i rasijeca ga uza snažan fijuk i prodire zamasima svojih krila, a poslije nema više nikakva traga njezinu letu;	11 aut tamquam avis, quae transvolat in aere, nullum invenitur argumentum itineris, sed alarum sonitu ventus levis verberatus et scissus per vim stridoris commotis alis permeatur, et post hoc nullum signum invenitur itineris;
12 ili kao strijela odapeta na svoj cilj: probijeni se zrak odmah sklapa i ne raspoznaje se staza njezina –	12 aut tamquam sagittae emissae in locum destinatum: divisus aer continuo in se resolvitur, ut ignoretur transitus illius.
13 tako i mi: jedva što smo na svijet došli, a već nestadosmo, ni traga kreposti pokazati ne mogosmo: u zloći se svojoj sasvim istrošismo.«	13 Sic et nos, nati, continuo desivimus esse et virtutis quidem nullum signum valuimus ostendere; in malignitate autem nostra consumpti sumus ”.
14 I doista, nada je bezbožnikova kao pljeva što je vjetar raznosi i kao sitna pjena što je vihor razgoni; ona nestaje kao dim na vjetru i prolazi kao spomen na jednodnevna gosta.	14 Quoniam spes impii tamquam lanugo est, quae a vento tollitur, et tamquam spuma gracilis, quae a procella dispergitur, et tamquam fumus, qui a vento diffusus est, et tamquam memoria hospitis unius diei praeteriit.
15 A pravednici žive dovijeka, i u Gospodu je nagrada njihova i briga za njih u Svevišnjeg.	15 Iusti autem in perpetuum vivunt, et in Domino est merces eorum, et cogitatio illorum apud Altissimum.
16 Zato će iz ruku Gospodnjih primiti kraljevsku krunu slave i vijenac ljepote; svojom će ih desnicom Gospod zakriliti i svojom ih mišicom zaštititi.	16 Ideo accipient coronam decoris et diadema speciei de manu Domini, quoniam dextera sua teget eos et brachio suo defendet illos.
17 Latit će se svog žara ljubomornog kao oružja i naoružat će sve stvorenje da kazni svoje neprijatelje;	17 Accipiet pro armatura zelum suum et armabit creaturam ad ultionem inimicorum,
18 kao oklop obući će pravednost, a kao šljem stavit će sud bez himbe;	18 induet pro thorace iustitiam et accipiet pro galea iudicium non fictum;
19 uzet će nepobjedivu svetost kao štit,	19 sumet pro scuto inexpugnabili sanctitatem.
20 a kao mač naoštrit će žestok gnjev i sav će svemir poći s njim u boj protiv bezumnika.	20 Acuet autem duram iram in lanceam et pugnabit cum illo orbis terrarum contra insensatos.
21 Tad će poletjet’ dobro naperene strijele: munje iz oblaka padat će na cilj kao iz nategnuta lûka;	21 Ibunt recta emissiones fulgurum et tamquam a bene curvato arcu nubium ad signum insilient,
22 iz bojne sprave izlijetat će zrna grada srdžbom nabijena. Na njih će voda morska bjesnjeti, i rijeke će ih potapati bez milosti.	22 et ab ira saxa iaculante ira plenae mittentur grandines; excandescet in illos aqua maris, et flumina concurrent duriter.
23 Dah Svemoći zapuhat će protiv njih, izvijat će ih poput vihora. I tako će svu zemlju opustošiti bezakonje i opačina će prevrnuti prijestolja vladalačka.	23 Contra illos stabit spiritus virtutis et tamquam turbo dissipabit illos. Et ad eremum perducet omnem terram iniquitas, et malignitas evertet sedes potentium.