Knjiga Mudrosti 18
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
| Biblija Hrvatski | Sacra Bibbia Garofalo |
|---|---|
| 1 A svetima tvojim svijetlila je svjetlost najveća, i Egipćani, slušajući njihov glas a ne videći im obličja, nazivahu ih blaženima jer nisu nevolju trpjeli; | 1 Ma c’era la luce più splendida per i tuoi santi. Udendone la voce, senza vedere la persona, quelli li dicevano beati, perché anch’essi non avevano sofferto; |
| 2 i zahvaljivahu im što se ne osvećuju za nanesene nepravde i moljahu ih da im oproste neprijateljstvo. | 2 e se li rendevano propizi, perché, prima offesi, non nuocessero, e chiedevano perdono per averli trattati da nemici. |
| 3 A Izraelcima si dao ognjen stup da im bude vođom na stazama neznanim, blago sunce na njihovu časnom putovanju. | 3 Invece una colonna lucente come fuoco, per guida durante il cammino sconosciuto, e un sole che non colpisce, nel glorioso pellegrinaggio hai apprestato. |
| 4 Zaslužili su Egipćani da svjetlost izgube i da ih tama zasužnji, jer u zatvoru držahu djecu tvoju po kojoj se svijetu imala podariti nepropadljiva svjetlost Zakona. | 4 Così che erano degni di essere privati della luce e di essere avvolti nelle tenebre, coloro che avevano tenuto bloccati i tuoi figli, per i quali sarebbe stata data al mondo la luce immortale della legge. |
| 5 I jer odlučiše pogubiti djecu svetaca, a jedno se od izložene djece spasilo, ti im za kaznu oduze mnoštvo djece i sve ih pogubi u silnoj vodi. | 5 A essi che avevano decretato di uccidere i bambini dei santi, e un solo fanciullo esposto fu salvo, tu, in pena, hai tolto la moltitudine dei figli, e, insieme, li hai destinati alla rovina in acque impetuose. |
| 6 A noć ona bijaše unaprijed najavljena ocima našim da bi jasno znali kakvim su prisegama povjerovali, i da budu dobre volje. | 6 Quella notte fu resa nota già prima ai padri nostri, perché avessero coraggio, sapendo certo a quali giuramenti, avevano creduto. |
| 7 Tako je tvoj narod očekivao spas pravednika i propast neprijatelja. | 7 Si attendeva, quindi, dal tuo popolo la salute dei giusti e lo sterminio dei nemici: |
| 8 Jer čime si kaznio naše protivnike, time si proslavio nas, pozvavši nas k sebi. | 8 infatti, come tu hai punito gli avversari, così, chiamandoci a te, ci hai glorificati, |
| 9 Tada su pobožna djeca pravednikâ žrtve tajno prinijela i složno postavila zakon božanstven da sveti tvoji jednako snose i dobra i pogibelji. I tad su zapjevali svete pjesme otaca. | 9 Di nascosto facevano il sacrificio i figli pii dei buoni e unanimi si imposero una legge divina secondo la quale, egualmente agli stessi beni e ai pericoli, dovevano partecipare i giusti celebrando prima le lodi sacre dei padri. |
| 10 A u odjek im dođoše neskladni povici neprijatelja, tužan jauk za djecom oplakivanom. | 10 Di stridente eco era l’incomposto grido dei nemici e si spandeva lugubre il lamento per i figli. |
| 11 Jednaka kazna stiže i roba i gospodara, isto je trpio i pučanin i kralj. | 11 Servitore e padrone venivano puniti secondo uguale giustizia e il plebeo pativa le stesse pene del re. |
| 12 A svi su zajedno imali nebrojene mrtvace pogođene istom smrću. I živih bijaše premalo da pokapaju mrtve, jer im za tren poginu najodličniji porod. | 12 Assieme, poi, con un solo genere di morte, tutti avevano morti senza numero; nè, quindi, i vivi bastavano a seppellire, poiché, d’un colpo, la loro prole più nobile fu sterminata. |
| 13 I oni koji, zbog svojih čarolija, ni u što nisu vjerovali, kad im izginuše prvenci njihovi, moradoše priznati da je narod izraelski – sin Božji. | 13 Increduli, così, di tutto a causa dei sortilegi, confessano, per lo sterminio dei primogeniti, che il popolo è figlio di Dio. |
| 14 Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, | 14 Ora ecco, ogni cosa immersa in un pacifico sonno e la notte a metà del suo celere corso, |
| 15 jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao žestok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Kao oštar mač nosila je tvoju neopozivu zapovijed. | 15 la tua onnipotente parola dal cielo; dalle tue regali sedi, si slancia, come strenuo guerriero, in mezzo a quel paese di sterminio, portando, come spada acuta, il tuo decreto incorrotto |
| 16 Zaustavi se i sve ispuni smrću: doticala se neba, stajala na zemlji. | 16 e, fermatosi, dovunque dissemina la morte: toccava il cielo cd era fermo in terra. |
| 17 Tada Egipćane iznenada uplašiše prikaze jezivih snova, napade ih neočekivan strah. | 17 Allora subito li turbarono immagini di orribili sogni e sopravvennero i timori inaspettati; |
| 18 Padahu polumrtvi, jedan ovdje, drugi ondje, kazujući zašto umiru. | 18 e buttati, di qua e di là, semivivi, palesavano la ragione per cui morivano. |
| 19 Jer su im sni, što ih smutiše, to unaprijed najavili, da ne bi poginuli ne znajući uzroka s kojeg ih je stiglo zlo. | 19 Questo, infatti, presagivano i sogni che li inquietavano, perché non morissero all’oscuro del male che pativano. |
| 20 Ali se napast smrtna dotakla i pravednika i mnoštvo ih je u pustinji pomrlo. Ali srdžba nije dugo trajala. | 20 Toccò anche i giusti una esperienza di morte e nel deserto ci fu una strage della. moltitudine: ma l’ira non durò a lungo. |
| 21 Jer se brzo za njih zauzeo čovjek besprijekoran: naoružan oružjem službe svoje – molitvom i pomirbenim kadom – opro se srdžbi i dokrajčio nevolju, pokazavši da je sluga tvoj. | 21 Perché un uomo irreprensibile, svelto, si fece innanzi a difesa, con le armi del suo ministero, preghiere e incenso di espiazione, e si oppose all’ira e mise fine alla calamità, dimostrando, così, di essere tuo servitore. |
| 22 On gnjevu nije odolio ni snagom tjelesnom ni silom oružja, nego je riječju svojom pokorio zatornika spomenuv otačke prisege i zavjete. | 22 Superò la distretta non con la forza del corpo né con la potenza delle armi ma con la parola placò il punitore, ricordando i giuramenti e le alleanze con i padri. |
| 23 Mrtvi već ležahu jedan preko drugoga, a on stade sred njih i jarost suzbi, presiječe joj put k živima. | 23 Poiché quando ormai i morti giacevano ammucchiati gli uni sugli altri, stando egli nel mezzo, fece cessare l’ira e ne interruppe il corso verso i vivi. |
| 24 Na njegovoj dugoj halji bijaše čitav svemir i u četiri reda dragulja slavna imena otaca, a na vijencu oko glave tvoje veličanstvo. | 24 Sulla veste talare c’era tutto il mondo e le glorie dei padri scolpite sulla pietra a quattro linee e la tua maestà sopra il diadema della sua testa. |
| 25 Pred tim uzmaknu zatornik, predade se: samo je malo okušao srdžbu tvoju – i bijaše mu dosta. | 25 Perciò lo sterminatore indietreggiò e rispettò queste insegne; bastava, infatti, solo una prova dell’ira. |