Psalmi 38
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA VOLGARE |
---|---|
1 Psalam. Davidov. Za spomen. | 1 In fine, cantico di David per Iditun. |
2 Jahve, u srdžbi svojoj nemoj me karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. | 2 Dissi: guarderò le mie vie, acciò non pecchi nella mia lingua. Ho posto guardia alla mia bocca, mentre che il peccatore stae contra di me. |
3 Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: | 3 Son fatto muto e umiliato, e tacetti dalli buoni; ed emmi rinnovato il mio dolore. |
4 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. | 4 (Ad ogni parte) si riscaldò il mio cuore dentro di me; e infiammerassi il fuoco nella mia meditazione. |
5 Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. | 5 Ho parlato con la mia lingua: fammi sapere, Signore, il mio fine, e quanto sia il numero de' miei dì; acciò sappia quello mi manchi. |
6 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. | 6 Ecco che hai mensurati i miei dì; e la mia sostanza dinanzi a te è come niente. E però tutte le cose sono vanità, etiam ogni uomo vivente. |
7 Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan. | 7 Nientemeno l' uomo passa come nell' imagine; e però si conturba invano. Rauna li tesauri; e non sa a cui congregaralli. |
8 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema. | 8 E ormai chi è il mio fine? egli è il mio Signore; e appo te è la mia sostanza. |
9 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. | 9 Libera me da tutte le mie iniquità: ha'mi dato in vituperio al pazzo. |
10 O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni. | 10 Tacetti, e non apersi la mia bocca, però che tu facesti |
11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se. | 11 remuovere da me le tue piaghe. |
12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko. | 12 Nella reprensione venni meno dalla fortezza delle tue mani; hai castigato l'uomo per la iniquità. E hai seccata l'anima sua, come tela ragnina; però vanamente conturbasi ogni uomo. |
13 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare. | 13 Esaudi, Signore, la mia orazione e le mie preghiere; ricevi con le orecchie le mie lacrime. Non tacere; per che appresso di te son forestiero e peregrino, come tutti gli miei padri. |
14 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram. | 14 Lascia ch' io mi refredda inanzi ch' io vada, e più non sarò. |
15 Postadoh k’o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora. | |
16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj! | |
17 Rekoh: »Nek’ se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek’ se ne uzdižu nada mnom!« | |
18 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom. | |
19 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega. | |
20 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno. | |
21 Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro. | |
22 O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! | |
23 Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj! |