Psalmi 38
123456789101112131415161718192021222324252627282930313233343536373839404142434445464748495051525354555657585960616263646566676869707172737475767778798081828384858687888990919293949596979899100101102103104105106107108109110111112113114115116117118119120121122123124125126127128129130131132133134135136137138139140141142143144145146147148149150
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
Biblija Hrvatski | BIBBIA RICCIOTTI |
---|---|
1 Psalam. Davidov. Za spomen. | 1 - Al corifeo, a Iditun. Cantico di David. |
2 Jahve, u srdžbi svojoj nemoj me karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu. | 2 Dissi: «Custodirò le mie vie, per non peccar con la mia lingua». Posi alla mia bocca un fermaglio, mentre stava l'empio di faccia a me. |
3 Strijele se tvoje u me zabodoše, ruka me tvoja teško pritisnu: | 3 Ammutolii e m'umiliai e tacqui più del conveniente; e il dolor mio rincrudì. |
4 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog, od grijeha mojih mira mi nema kostima. | 4 S'infiammò il mio cuore dentro di me, e nel pensarci su avvampò un fuoco in [me]. |
5 Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. | 5 Con la mia lingua io parlai:«Fammi conoscere, o Signore, la mia fine, e il numero de' miei giorni qual è, affinchè io sappia quanto mi manca [ancora]. |
6 Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. | 6 Ecco, misurabili [a spanne] hai fatto i miei giorni, e l'esser mio è come un nulla dinanzi a te». Davvero è tutto vanità ogni uomo vivente. |
7 Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan. | 7 Sì, come un'ombra passa l'uomo, e per di più vanamente s'agita. Accumula e non sa per chi raccoglie. |
8 Moji bokovi puni su ognjice, na tijelu mi ništa zdravo nema. | 8 Ed ora qual è la mia aspettazione? non forse il Signore? La mia fiducia è riposta in te. |
9 Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. | 9 Da tutte le mie iniquità liberami tu! In ludibrio allo stolto tu m'hai abbandonato. |
10 O Gospode, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni. | 10 Ammutolisco e non apro la mia bocca, perchè tu l'hai fatto! |
11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja i svjetlost vida očinjeg gasi se. | 11 Rimuovi da me le tue percosse; |
12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše, i moji najbliži stoje daleko. | 12 sotto la violenza della tua mano io vengo meno. Con i castighi dell'iniquità tu punisci l'uomo, e l'anima sua fai che come regno si conservi. Davvero vanamente s'angustia ogni uomo [vivente]. |
13 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju, koji mi žele nesreću, propašću mi prijete i uvijek smišljaju prijevare. | 13 Ascolta, o Signore, la mia preghiera, e alla mia supplica porgi orecchio, alle mie lagrime non esser sordo. Perchè un forestiero io son presso di te e un pellegrino, come tutti i miei padri. |
14 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram. | 14 Perdonami, sì che refrigerio io abbia, prima che me ne vada e più non sia! |
15 Postadoh k’o čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora. | |
16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj! | |
17 Rekoh: »Nek’ se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek’ se ne uzdižu nada mnom!« | |
18 Jer umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom. | |
19 Bezakonje svoje ja priznajem i pun sam žalosti zbog grijeha svojega. | |
20 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su, i mnogi su koji me mrze nepravedno. | |
21 Za dobro zlom mi uzvraćaju, protive mi se što tražim dobro. | |
22 O Jahve, ne ostavljaj me! Bože moj, ne udaljuj se od mene! | |
23 Požuri se meni u pomoć, Gospode, spase moj! |