SCRUTATIO

Utorak, 14 Listopad 2025 - San Callisto I papa ( Letture di oggi)

Psalmi 38


font
Biblija HrvatskiBIBBIA RICCIOTTI
1 Psalam. Davidov.
Za spomen.
1 - Al corifeo, a Iditun. Cantico di David.
2 Jahve, u srdžbi svojoj nemoj me karati,
i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu.
2 Dissi: «Custodirò le mie vie, per non peccar con la mia lingua». Posi alla mia bocca un fermaglio, mentre stava l'empio di faccia a me.
3 Strijele se tvoje u me zabodoše,
ruka me tvoja teško pritisnu:
3 Ammutolii e m'umiliai e tacqui più del conveniente; e il dolor mio rincrudì.
4 na tijelu mi ništa zdravo nema zbog gnjeva tvog,
od grijeha mojih mira mi nema kostima.
4 S'infiammò il mio cuore dentro di me, e nel pensarci su avvampò un fuoco in [me].
5 Zloće moje glavu su mi nadišle,
kao preteško breme tište me.
5 Con la mia lingua io parlai:«Fammi conoscere, o Signore, la mia fine, e il numero de' miei giorni qual è, affinchè io sappia quanto mi manca [ancora].
6 Rane moje zaudaraju i gnjiju
zbog bezumnosti moje.
6 Ecco, misurabili [a spanne] hai fatto i miei giorni, e l'esser mio è come un nulla dinanzi a te». Davvero è tutto vanità ogni uomo vivente.
7 Pogurih se sav i zgrčih,
povazdan lutam žalostan.
7 Sì, come un'ombra passa l'uomo, e per di più vanamente s'agita. Accumula e non sa per chi raccoglie.
8 Moji bokovi puni su ognjice,
na tijelu mi ništa zdravo nema.
8 Ed ora qual è la mia aspettazione? non forse il Signore? La mia fiducia è riposta in te.
9 Iscrpljen sam i satrven posve,
stenjem od jecanja srca svojega.
9 Da tutte le mie iniquità liberami tu! In ludibrio allo stolto tu m'hai abbandonato.
10 O Gospode, sve su mi želje pred tobom,
i vapaji moji nisu ti skriveni.
10 Ammutolisco e non apro la mia bocca, perchè tu l'hai fatto!
11 Srce mi udara silno, snaga me ostavlja
i svjetlost vida očinjeg gasi se.
11 Rimuovi da me le tue percosse;
12 Prijatelji i drugovi od rana mojih uzmakoše,
i moji najbliži stoje daleko.
12 sotto la violenza della tua mano io vengo meno. Con i castighi dell'iniquità tu punisci l'uomo, e l'anima sua fai che come regno si conservi. Davvero vanamente s'angustia ogni uomo [vivente].
13 Namještaju mi zamke oni koji mi život vrebaju,
koji mi žele nesreću, propašću mi prijete
i uvijek smišljaju prijevare.
13 Ascolta, o Signore, la mia preghiera, e alla mia supplica porgi orecchio, alle mie lagrime non esser sordo. Perchè un forestiero io son presso di te e un pellegrino, come tutti i miei padri.
14 A ja sam kao gluh i ništa ne čujem
i, kao nijem, usta ne otvaram.
14 Perdonami, sì che refrigerio io abbia, prima che me ne vada e più non sia!
15 Postadoh k’o čovjek koji ne čuje
i koji u ustima nema odgovora.
16 Jer u tebe se, o Jahve, uzdam,
ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj!
17 Rekoh: »Nek’ se ne raduju nada mnom;
kad mi noga posrne, nek’ se ne uzdižu nada mnom!«
18 Jer umalo ne propadoh,
i moja je bol svagda preda mnom.
19 Bezakonje svoje ja priznajem
i pun sam žalosti zbog grijeha svojega.
20 A koji su bez razloga protiv mene, moćni su,
i mnogi su koji me mrze nepravedno.
21 Za dobro zlom mi uzvraćaju,
protive mi se što tražim dobro.
22 O Jahve, ne ostavljaj me!
Bože moj, ne udaljuj se od mene!
23 Požuri se meni u pomoć,
Gospode, spase moj!